Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Treći svezak, bejtovi: 1510-1554/III, treći dio (85)
NOVO POGLAVLJE
Ljudske pameti razlikuju se u aslu fitreta, a kod mutezilija su one jednake: razlike u pametima nastaju putem stjecanja znanja (učenja)
/U urođenoj (izvornoj) nadarenosti, nadarenosti od Gospodara, ljudske se pameti razlikuju, a kod mutezilija su one jednake. To je jedan pravac (škola mišljenja) o kome smo već više puta govorili, koji se pojavio krajem 1. i početkom 2. stoljeća po Hidžri./
Vidite kako nam je sad to objasnio:
Razmimoilaženje u pametima bilo je u aslu.
Saglasno sunijama, trebaš slušati.
/Dakle, u izvoru, u prapočetku. Saglasno sunijama trebaš slušati, kaže hz. Mevlana, tj. slušaj ono što kažu sunije, što je njihov stav./
Suprotno govoru mutezilija,
da su pameti iz asla jednake.
(To je stav mutezilija, oni ga ovako potkrepljuju.)
Iskustvo i naučavanje povećava i umanjuje (pameti),
tako da je jedan od drugog bivao učeniji.
/Na taj se način napreduje u znanju, a to uvećava pamet. E sad, na taj njihov stav kaže ovako hz. Mevlana:
To je neispravno, zato što mišljenje dječaka
koji nema iskustva u metodu,
ispoljeno iz tog malenog,
starac sa stotinu iskustava nije namirisao.
/Dakle, mišljenje je mutezilija neispravno. Taj je stav neispravan – evo sad sam vam to pojasnio kroz ovaj slučaj: ako se učenjem povećava pamet, pa je ona sad po tome jača od neke druge pameti, zašto je ovaj dječak nadmudrio učitelja koji je i godine sabrao i iskustvo stekao itd., kako ga je sad mogao jedan dječak jednim malim potezom izbaciti iz ravnoteže?! Zašto je to tako? Pa zato što je u njega sve oslonjeno na vehm, na uobrazilju, a ne na istinsko znanje; a ovamo dječak (u smislu te iskonske čistoće, i ne zaboravimo, on je pronicljiv, oštrouman, osoba koja gleda s Allahovim nurom), dakle dijete jedno nadmudrilo je iskustvo. Kako je to moglo biti? Šta li je ovaj sve knjiga pročitao u svom životu dok je išao tim putem da završi škole i postane učitelj!? Sad, jedno dijete koje je tek u školu krenulo ga nadmudri. Hoće da nam hz. Mevlana kaže: ovo je netačan stav, nego drži se sunija: u aslu, u praiskonu, tu su razlike bile; odatle se crpi, jer ima (vidjet ćemo kasnije), kako nam hz. Alija (r. a.) kaže, darovano znanje, a ima ovo stečeno znanje kroz nauku, pa nam ovako veli mubarek Ali keremellahu vedžhehu: “Ja vidim da se pamet sastoji od dvije pameti: jedna je urođena (prirodna, u aslu, u izvoru prirodna), a druga stečena (učenjem i iskustvom). Ova stečena pamet ne koristi i ne vrijedi ako nema one urođene pameti. Kao što nema koristi od svjetlosti Sunca (misli se od Njegove svjetlosti) ako smo lišeni očinjeg vida!” (Ako su nam oči povezane ili ako smo slijepi.)
Da se malo zadržimo na ovom kazivanju o djetetu koje je nadmudrilo iskustvo učitelja. Zašto bismo mi odrasli trebali da obratimo pažnju na ovu čistoću koju simbolizira dijete i šta nam najviše smeta na ovom putu? Rekli smo kroz ovaj bejt kako nam se ova izbezumljenost pojavljuje; šta je zann, šta je jekin i kako bismo trebali da postavimo stvari u našem životu pa da, inšallahu teala, dobijemo ovo drugo krilo i da poletimo u visine? Šta znače ove navike koje su kao bedem pred nama, koje ne možemo nikako da odbacimo od sebe, nego i dalje, kad dođemo pred dvije-tri alternative, izaberemo stari put, opet izaberemo da ponavljamo stvari?! A od tog izbora, od te ponovljenosti, nema nikakve koristi. Trebalo bi da nam to bude odskočna daska; trebalo bi da nam sve ono što donese život bude ajet. (Jer od koga to dolazi? Od Gospodara; On to iz svijeta nepostojanja uvodi u svijet postojanja, pa zato – svjedoči Njega u kontaktu s tim ajetom koji ti dolazi!) Razmišljajući o ovome, jedna mi je priča od Hessea pala napamet, pa da je ovdje ukratko navedemo i razmislimo o njoj, i sada i poslije. U njoj Hesse govori o jednom mladiću i djevojci, zaljubljenom paru, koji su sjeli na jedan zidić u šumi i sad tako lijepo grle se i ljube. Ona je izuzetno lijepa, tek djevojka postala, a na njemu se vidi iskustvo: desetak godina stariji čovjek od nje i isto tako naočit. I sad, dok on svojom rukom miluje njene kose i nju, razmišlja taj čovjek: Ako ja sad uradim ono što ovaj trenutak zahtijeva, a i ona sama to želi, ponovit ću nešto što sam mnogo puta uradio, a ona će to prvi put doživjeti. Njen doživljaj će biti sasvim drugačiji u odnosu na moj. I on govori sebi: ako to uradim, šta će se desiti poslije toga? Ona će pokazati jedan bolan izraz na licu, svjesna da je izgubila djevičanstvo.
Dok on tako razmišlja, iz jedne obližnje kuće izađe jedna djevojčica u suknjici (desetak godina je imala), koja skakućući dođe do njih, pogleda ih i pozdravi. Oni joj lijepo otpozdraviše. Djevojčica ode još jedno pedesetak koraka naprijed, onda se opet vrati, pogleda u njih i ode u kuću. Nakon izvjesnog vremena opet izađe, pa pored njih tamo-ovamo, i sad pleše. To je jedan lijep ples, dječiji..., a onda se opet vrati u kuću. Mladić kaže svojoj djevojci: – Vrijeme je da te otpratim tvojoj kući. Dakle, ne poduzima dalje ništa, odustaje od ponavljanja stvari; nju prati i onda kaže, vraćajući se sam: – Danas sam mnogo naučio, ali ima još mnogo toga da učim. Moram da učim od one djevojčice koja nas je raznježila svojom igrom. Kada je jedne večeri vidjela zaljubljeni par, u njoj se probudila ljubav. Jedan talas koji je stigao prije vremena, jedan uzdrhtali i radosni predosjećaj zadovoljstva razlio se njenim venama i ona je počela da igra, jer još uvijek ne zna da voli. Ja moram da naučim da igram, da žudnju za zadovoljstvom pretočim u muziku, čulnost u molitvu. Tada ću moći zauvijek da volim, neću morati uzalud da ponavljam ono što sam već proživio. To je put kojim želim da idem. (v. H. Hesse, Sretan je ko zna da voli)
Evo pogledajmo u ovome primjeru kako mu je poslužila ova djevojčica da nauči ključnu stvar u životu. Kako da žudnja za zadovoljstvom bude preobražena u muziku, u jednu harmoniju, u jedan sklad. Ali za ovo treba drugo krilo. Treba se uzdići na viši stepen, po vertikali. I čulnost da pretoči u molitvu. A mi smo tako okrenuti vanjštini i žudimo da dohvatimo, omirišemo, vidimo, čujemo. A da li se to sad sve preobrazi u molitvu? Molitva je prisutna, ali kakav je rezultat njen? Je li to molitva horizontale? A vidite šta je naučio ovaj mladić od ove desetogodišnje djevojčice, od ove čistoće, od ove bezazlene igre-plesa./
Zaista, nadmoćnost koja dolazi iz fitreta
bolja je od nadmoćnosti na osnovu
truda i razmišljanja.
/Nadmoćnost koja dolazi iz toga iskonskog u nama (iz fitreta) bolja je od nadmoćnosti na osnovu truda i razmišljanja. Ne negira hz. Mevlana trud i razmišljanje, ali oslanjanje samo na to bilo bi poput ovoga učiteljevog oslanjanja na svoje znanje, a to nije suštinsko znanje nego je pretpostavka./
I onda kaže hz. Mevlana, zaključujući ovo kazivanje:
Reci mi, biva li Božiji dar bolji
ili da hromi lahkim hodom ide.
/Je li bolje da shvatiš šta znači ovo “darovano od Gospodara”, šta znači ova darovana pamet u Prapočetku, ili da hromi lahkim hodom ide, ili sad da si izabrao ovaj put zanemarivši ovo prvo rečeno – Božije davanje; izabrao si trud koji je hvale vrijedan, ali onda si ti poput ovoga hromog koji lahkim hodom ide. Šta je bolje od toga dvoga? Dakle, budeš li se oslonio na ovo, na ovakav hod, a zanemario Božije davanje, izabrao si vehm (uobrazilju) kao oslonac. To za posljedicu ima izbezumljenost i onda se ne čudi ako je rezultat tvog djelovanja i govora izbezumljenost./
NOVO POGLAVLJE
Djeca su u uobrazilju (vehm) bacila učitelja
Dan nastupi, i ti dječaci s takvim mislima
dođoše od kuće do dućana.
/Šta je interesantno: mekteb (školu) naziva dućanom! Kao da hoće da kaže – tu se prodaje pamet; tu profesori (poput ovoga profesora) prodaju pamet. I onda, prodajući tu pamet, odgajajući ljude na osnovu vrednovanja isključivo svoje pameti, distribuira se ovakav kadar, jedan kadar koji će sutra opet isto tako raditi sa sljedećom generacijom koja će doći. Iz ovakvih dućana ide distribucija kadra na temeljima pretpostavke./
Svi su stajali vani čekajući
da prvi uđe taj drug ustrajni.
/Da uđe onaj pronicljivi... Vidite kako sve malo-pomalo ubacuje neke sifate, neka svojstva, pohvalne osobine potrebne na ovom putu. Sad je spomenuo ustrajnost – istikamet. Jedan ashab došao Poslaniku (s. a. w. s.) i traži da ga Poslanik (s. a. w. s.) poduči nečemu što je dobro, a kratko, da ne bude puno, ali što će mu otvoriti puteve. Poslanik (s. a. w. s.) mu kaže: Reci: Amentu billahi, i onda ostani na istikametu – summe-stekim! (Reci: Vjerujem u Allaha i pokaži ustrajnost!) Treba pratiti svaku riječ hz. Mevlane ne bismo li dokučili šta nam želi reći. Pa i ovo moje razumijevanje (Allahu alemu) što dijelim s vama možda vas podstakne na razmišljanje, jedno lično, individualno, vaše razmišljanje, tako da ćete i vi neke druge stvari razumjeti, nešto novo naći i otkriti u ovim bejtovima./
Jer on je bio izvor te zamisli.
Glava je uvijek vodič nogama.
/Noga uvijek ide za glavom i nju slijedi. Hadisi-šerif: El imamu džunnetun – Imam je štit! (Zaštita i bedem pred džematom; vodi džemat i on odgovara za svakog pojedinca jer preuzima njegov namaz na svoja pleća.)
Taj dječak, pronicljivi i ustrajni, pa kao takav treba da bude imam. I onda vidite kako su svi stajali vani čekajući. Znači, u prisustvu ovakvih robova pusti njemu inicijativu, on će napraviti potez i onda bi to bilo u pravom smislu pokoravanje-teslim na pravi način. I neće izostati rezultati./
E onda ovako kaže hz. Mevlana:
O, mukallide, ti ne traži prvenstvo nad onim
kome je izvor svjetlo Neba.
(Njegova zamisao izvire iz svjetla Neba.)
/O, ti slijepi oponašatelju, ti ne traži prvenstvo nad onim kome je izvor svjetlo Neba. Ne uzdiži se nad tim pronicljivim koji je u vezi s nebeskim izvorom. U hadisu se kaže: Čuvajte se pronicljivog pogleda mumina jer on gleda Allahovim nurom. Nemoj sad taj svoj vehm koji si ustoličio gore nebu pod oblake nadrediš ovakvim osobama. Sam si sebe onda matirao i mahrum učinio od istine, odnosno od tog leta./
On uđe i obrati se učitelju: “Selam!
Hajr bio! Boja lica ti je žućkasta.”
Učitelj odvrati: “Ništa me ne muči.
Slušaj! Idi i sjedi! Ne govori besmislice!”
Zanijekao je, ali prašina loše uobrazilje,
nepredviđeno, malo prekri njegovo srce.
/Učitelj je zanijekao riječi ovog pronicljivog dječaka, ali prašina loše uobrazilje (gubari vehm – prašina iluzija) nepredviđeno malo prekri njegovo srce. Ova primjedba već ga baci u brigu. One utemeljene na vehmu (uobrazilji) evo ovako jedna mala stvar pokoleba i taj je već izbačen iz ravnoteže. A vidjeli smo kako se oni utemeljeni na istini drže: hvalio ih – ne hvalio, to na njih neće utjecati./
Jedan drugi uđe i iste riječi uputi.
Time se ta uobrazilja malo uveća.
I tako dalje, na isti način, dok njegova
uobrazilja ne ojača! Ostade,
u svom halu, ne malo zaprepašten. (1554/III)
Ostade u svom halu, ne malo zaprepašten.
Ako Bog da, u narednom dersu vidjet ćemo kako se ovo dalje odvilo.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Treći dio 36. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 13. 1. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.