U javnom prostoru, nakon barbarskih divljanja pod krinkom izgovora slobode govora, kada je zabilježeno višestruko spaljivanje svete knjige islama u svijetu, u više navrata zabilježen je izraz Musaf ili musaf, pri čemu ova dva izraza opet mogu značiti različito: velikim slovom označava Kur'an, a malim bilo koju, uglavnom starinsku, uvezanu knjigu sa sahifama tj. listovima. U datom kontekstu, jasno, vršeno je spaljivanje Mushafa. Dakle, Musaf ili Mushaf jeste ustvari Kur'an.

Postavlje se, međutim, pitanje koji je oblik „ispravan“ s obzirom na prisustvo ove riječi u javnom prostoru bosanskog jezika. Oblik musaf bilježi Škaljić, prema izvorima usmene poetske tradicije. Taj oblik zanimljiv je po tome što ne čuva etimološko h, što je opet neočekivano, pa se vjerovatno radi o nekom osmanskoturskom reliktu, a što je opet sporno s obzirom na to da Škaljić navodi stari turski oblik sa h.

Međutim, u savremenom turskom jeziku arapska osnova s-ĥ-f, odakle se izvodi niz riječi, među kojima je poprilično poznata riječ sahifa, što znači stranica na listu knjige, ili eventualno list, potvrđena je u obliku sayfa, gdje nema ovog suglasnika, što sve dodatno komplicira situaciju, ali je i na neki način objašnjava. Treba napomenuti da je mogući razlog ispadanja suglasnika h u težini izgovora.

Dakle, etimološki gledajući, u bosanskoj praksi i normi, iako se u normativnim rječnicima navode paralelni oblici Musaf i Mushaf, ili čak samo Musaf, bolji i preporučeni oblik bio bi Mushaf ili mushaf. Razlog tome jeste i to što je u islamskoj vjerskoj terminologiji prihvatljiv samo oblik Mushaf ili mushaf, koji je opet u vezi s etimološkim principom čuvanja ovog prilagođenog bosanskog velara h.

Mushaf ili mushaf!

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.