Namagarčiti, nasamariti, pa i oblik nasjesti metaforički su proizvedene lekseme u bosanskom jeziku koje najdirektnije korespondiraju s mentalitetom i jezičkim pogledom na svijet. Nema sumnje da se ovakvi koncepti stvarnosti transponiraju u brojnim i različitim jezicima. Kad je riječ o spomenutom fenomenu, treba istaći da je magarac simbol gluposti u tradicionalnim koncepcijama simboličkog svijeta, mada to izgleda i nije tako sa stanovišta bioloških istraživanja. U tom simboličkom ali i konkretnom slučaju magarac je životinja na koju se meće samar, koji je inače došao iz grčkog jezika, kako bi nosio terete za čovjeka. Kad se to značenje pomjeri, tj. kad s hajvana pređe na insana, onda se za takvoga kaže, u slučaju kada bude na bilo koji način prevaren ili „izrađen“, da je namagarčen. Zanimljivo, i konj može biti u istoj funkciji kao i magarac, ali nije zabilježen izraz *nakonjiti ili *nakonjen, koji bi trebao biti analogan oblicima izvedenim od magarca. Međutim, zato kod nas postoji izraz konj, kojim se predisponira značenje „ahmaka, glupaka, bedaka, glupana,“ i to, ni manje ni više, nego po ovoj plemenitoj životinji, a blisko značenje u smislu označavanja pejorativnosti postoji izraz i za žensko: kobila, pa i kobiletina. Isto tako, po bliskoj semantičkoj transpoziciji prema uzoru na konja, postoji analogan izraz kenjac, što u narodnim govorima označava magarca, a izveden je od glagola kenjati, što se u žargonu imenuje „.eronjom“, pri čemu kolokacijska jedinica stari kenjac podrazumijeva obično starijeg čovjeka koji se ne ponaša očekivano, tj. u skladu sa svojim godinama, a sličan kenjcu i magarcu jeste turcizam ešek, koji se može naći u nešto starijoj literaturi, gdje ima i osnovno i preneseno značenje.

Kako se izraz nasamariti može metaforički prenijeti, nije naodmet reći i da oblik osedlati može imati preneseno značenje, a prema sedlu vrlo mu je blizak oblik nasjesti, što znači „ispasti glup, naivan“ i sl. Zato je jezik spiritus movens u preobličivanju realnog, vanjezičkog svijeta u jezički, konceptualno-misaoni, u kojem se neke pojave iz vanjezičkog svijeta međusobno povezuju po nekoj zajedničkoj osobini, sličnosti ili podudaranju.

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.