U javnom i normativnojezičkom ovjerenom prostoru komotno se upotrebljava složeni priloški izraz dan-danas, koji je sa stanovišta tvorbe posebno zanimljiv jer se u njemu reduplikacijom korijenske morfeme posebno ističe i naglašava značenje trajanja neke radnje, stanja i sl. iz nekog vremena do današnjice, nečega što traje otprije – da se ne kaže odbirvaktile – do danas, do današnjeg trenutka.

Morfemski netipičan i sinoniman oblik ovog priloškog izraza koji se javlja u narodnom govornom idiomu jeste danas-danile, koji se javlja u narodnom i kolokvijalnom govoru, naročito među Bošnjacima. Kad je riječ o postanju, posebno priloga danile, koji se uglavnom ne koristi samostalno već isključivo u priloškoj složenici danas-danile, treba istaći da je riječ o posebno izvedenoj leksemi, nastaloj prema principima bosanskog jezičkog neologističkog duha, u kojoj je došlo do spajanja slavenske riječi dan i turskog postpozitiva -ile, koji će poslužiti za izvođenje navedenog priloga.

Da je riječ o zaista specifičnoj tvorbi, govori podatak da je jako malo leksičkih primjera u kojima se formiraju ovakvi i slični neologizmi – izuzimajući svakako oformljene, petrificirane i okoštale oblike iz osmanskoturskog jezika čija je baza neki od tzv. orijentalnih jezika – koji su našli utočište i u bosanskom, kao što je birvaktile, esadile, rahmetile, džematile itd.

Također, može se zaključiti da ovaj priloga danas-danile nije, uvjetno kazano, dobrodošao u javnoj i službenoj jezičkoj upotrebi, za što sigurno postoje ekstralingvističke okolnosti koje su posredstvom jezičkog imperijalizma i kolonijalizma utjecale na razvoj jezičkih kompleksa zbog kojih nije džaiz upotrebljavati ovakav oblik.

Ako ništa drugo, nadati se da će ovaj oblik preživjeti moderne tendencije u jeziku, bez obzira na to šta kaže sociolingvistika pa i normativistika.              

+++

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.