U srbijanskom kvizu Totalni obrat, u sekciji „Zlatni slovo“, jedne večeri bijaše postavljeno pitanje kako se reče sinonim za razroka, škiljava insana, pri čemu je napomenuto da navedena riječ počinje slovo v-. U brzini ustanovljavanja od deset sekundi nije bilo lahko ustanoviti koja je to riječ, dok takmičar ne reče: vrljav! Dakako, odmah se može zaključiti da se u govornom bosanskom kaže frljav!
Frljav bi zapravo bio onaj kome „lete oči“, ko je razrok, ko ima, stručnije kazano, strabizam. Ismet Smailović svojevremeno je pisao o korijenu riječi frlj- te je ustanovio da je ova riječ turskog onomatopejskog postanka, sa značenjem „baciti nešto na način da se tim bacanjem stvori zvuk sličan polijetanju, prhnuću ptice“, iako se navodi i značenje izbačena oka. I Škaljić navodi također isti turski korijen: firlatmak, što znači baciti nešto izdaleka, što riječi „bacanje“ i „oko“ u navedenim primjerima na neki način povezuje.
Može se primijetiti da sačuvanost suglasnika f u ovome primjeru pokazuje jezičku praksu na bosanskom, što je u nauci već tretirano kao tipična odlika bosanske fonetike, za razliku od srpske jezičke prakse, u kojoj češće može doći do zamjene ovoga glasa sa v.
Zanimljivo, iz istoga korijena, kako navodi Smailović, izveden je i prilog ofrlje, za koji postoji analoški sinoniman oblik odoka, ili u žargonu kazano: odokativno, kojima odgovara i oblik otprilike. Dakle, iz korijena frlj- tvore se izvedenice u kojima se javljaju ekvivalentni oblici koji označavaju primarno „letenje očiju“, s tim da nema veze s frazemom „baciti oko (na nešto)“. Veza s korijenom frlj- pokazuje i neologistički nadimak Frljoka za jednog lika u seriji Konak kod Hilmije.
Navedeni primjeri i korelacije koje se formiraju pokazuju asocijativnu snagu jezika. A sve to zapravo ništa nije ofrlje, već vrlo precizno i jasno.
