Mart 2022. Nakon što su sedmicu dana proveli zatvoreni, i čim je prestala buka aviona i napadi, Kiril, njegova majka i baka nisu razmišljali. Stavili su sve što su mogli u mali auto, pokupili svoju mačku i odlučili da krenu u Španiju, četvrtu evropsku zemlju s najvećom dijasporom Ukrajinaca i jednu od najbrže mobilisanih da dočeka izbjeglice nakon ruske invazije.

Pred njima je bilo je više od 4.000 kilometara dugo putovanje. Četiri dana trebalo im je da prijeđu Ukrajinu od istoka do zapada putevima blokiranim hiljadama ljudi sa istom namjerom - da što prije napuste zemlju. Neizvjesnost hoće li konačno prijeći u Poljsku izazivala je strah, prisjeća se Kiril. Konačno, stigli su na granicu Poljske, trebalo im je još pet dana da prijeđu Poljsku, Njemačku i Francusku. Njihovo odredište bila je Valensija, ali poziv usred putovanja to je promijenio.

„Zvao nas je Andrij Lunjin, golman Real Madrida koji je igrao u istom timu kao i Kiril, Metalist Harkov. Trener tima je znao da idemo u Španiju i Lunjin nam je rekao da nas u Oviedu čekaju raširenih ruku”, kaže Kirilova majka Katerina Romančenko, diplomirana psihologija i po zanimanju manikerka.

Golman Real Madrida, ukrajinski internacionalac koji je igrao na pozajmici za Real Oviedo u sezoni 2019/2020, dobio je poziv iz kluba Carbayón, koji je omogućio raznovrstan smještaj u svojoj igračkoj rezidenciji ukrajinskim građanima kojima je to bilo potrebno. Ideja je bila da se locira porodica koja želi da napusti zemlju, a prije svega one u kojima su bila maloljetna lica. Golman ih je zamolio da prime porodicu mladog Kirila, koja je već bila na putu za Španiju.

Kiril je nestrpljiv da počne da trenira. Krajičkom oka gleda u lopte dok trener golmana Akademije Oviedo, Daniel Toimil, daje upute o vježbama koje će izvoditi na ovoj sesiji. Nakon što je završio objašnjenje, mladić navlači rukavice svog fudbalskog heroja, golmana Real Madrida Andrija Lunjina.

Romančenkovi su prvi stigli u glavni grad Kneževine, ali nisu bili jedini. Fondacija Real Oviedo – institucija koja tri zadnje godine kanališe socijalni rad kluba – primila je još dvije porodice u svoje objekte. Čak su putovali automobilom do zapadne granice Ukrajine da pokupe jednu od njih, "na put od skoro 48 sati vožnje u jednom pravcu, bez zaustavljanja, i sa neizvjesnošću da će porodica koju trebaju pokupiti uspjeti doći do granice”, prisjeća se Cezar Martin, bivši igrač Ovieda i drugih španskih klubova, a danas direktor Fondacije, koji je doputovao na to putovanje.

Fondacija Real Oviedo je ovim ukrajinskim porodicama omogućila pristup poslovima i kursevima španskog jezika. Katarina Romančenko već nekoliko mjeseci radi kao kuharica u centru za maloljetnike i živi sa svojom majkom Natalijom Romančenko u stanu koji im je obezbijedila Fondacija u naselju Otero u Oviedu. Njen sin živi u rezidenciji zajedno sa drugim međunarodnim igračima iz Trening programa Real Oviedo.

“Sve porodice koje su ovdje došle pokazale su ogromnu hrabrost, a posebno maloljetnici poput Kirila. Morate biti veoma zreli da biste sve ostavili iza sebe i prilagodili se novom životu u tako kratkom vremenu. On je to učinio, dijelom, zahvaljujući ovom sportu”, kaže Martin.

Iz kluba slave dobar prijem koji je svlačionica imala kod Kirila. „Već smo ranije razgovarali s timom, zamolili smo ih da se postave na njihovo mjesto: 'Zamislite da morate početi ispočetka u drugoj zemlji skoro preko noći.' To je jako dobra grupa, koja je odlično reagovala, a i on se odlično prilagodio, veoma je skroman, vrijedan dečko i dobar saigrač”, ističe njegov trener Markos Martinez.

Kirila kao fudbalera hvali i njegov trener koji ga opisuje kao "hrabrog i odvažnog golmana". Naravno, mladi ukrajinski golman gleda u svog sunarodnika Andrija Lunjina, prvog golmana tima, ali i na Quentina Braata, Francuza koji ove sezone brani gol Ovieda. Kiril nikada ne propušta utakmicu prvog tima na domaćem terenu, postao je najvjerniji navijač i sanja da će se jednog dana staviti pod palicu Carlosa Tartierea.

I on i njegova majka potpuno su se prilagodili gradu, za koji su već čuli zahvaljujući Luninovom kratkom, ali intenzivnom putovanju u Real Oviedu. Ipak, Kiril ne zaboravlja ni svoje ukrajinske prijatelje sa kojima razgovara putem videopoziva i stalno djeli TikTok video zapise, „naravno o fudbalu“, naglašava njegova majka. Dok uživa u novom životu, Kiril se s nostalgijom prisjeća prošlosti: „U Oviedu nosim broj 13, ali u Metalistu sam nosio broj 84“. Zašto? „Za godinu rođenja moje majke“, odgovara.

Izvor: El Pais