Ima leksema u bosanskom u kojima je sačuvana korijenska morfema u različitim riječima. Takav je slučaj s korijenskom morfemom vaj, koja je prema podacima koje daju neki etimološki rječnici, došla iz dviju baza, iako se zapravo, na kraju, može ipak ispostaviti da je riječ o jedinstvenoj bazi. Tako npr. ovaj korijen javlja se u sljedećim oblicima: vaj – u značenju uzvika, uglavnom čuđenja; avaj odnosno starije ahvaj – što je blisko značenju vaj, samo je dodatak prvog uzvika intenzivirao značenje; vajkati (se) – što znači „kolebati se, biti neodlučan“, a može značiti i „jadanje, tužaljku“; odvajkada – što znači „od starine, od staroga vakta i zemana“.
Kako je već napomenuto, ova korijenska morfema prisutna je u različitim porodicama jezika, tako da u bosanskom u jednom periodu njegova razvoja dolazi do unakrštanja stare ie. osnove, koju potvrđuju, kako napominje Skok, različiti ie. jezici: lit. vai, got. wai, lat. vae, skr. uve, itd., označavajući uglavnom uzvik bola.
Druga osnova zabilježena je u osmanskoturskom – vay, kako navodi Škaljić, ali je preuzeta iz perzijske osnove way, što znači uzvik čuđenja, straha, grozote. Prema tome, kada Musa Ćatić u pjesmi Tevbei-nesuh pjeva: „Vaj, teško mi je bilo siromahu“, riječ je vjerovatno o ie. staroj bazi koja označava bol, jer, poslije toga kaže: „Ljudski prezir pratio je mene“, što očigledno označava u datom slučaju psihičku bol.
Uzvik avaj, koji označava čuđenje, češće je prisutan istočnije, iako se može zabilježiti i u Bosni, kao npr. kod Sidrana: „Avaj, avaj, avaj! / I tisuću još puta: avaj...“, iako je zapravo riječ o obliku sastavljenom iz dviju uzvičnih osnova: ah + vaj, pa je izvorni i pravilni oblik ahvaj! Rječnici bilježe i jedan slabije rasprostranjen oblik: vajkati (se). Ostaje nejasno otkada se pojavljuje prilog odvajkada, odakle proizlazi izdvajanje triju korijena: od-vaj-kada, gdje bi eventualna paralela prema značenju mogla povući prema značenju čuđenja, „zabremedetnosti“ zbog starine, starosti, kad se kaže da je npr. neki običaj u narodu prisutan odvajkada. Ovi primjeri pokazuju samo djelić tvorbenog potencijala bosanskog jezika. Ahvaj, baš golemo!
***
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
