Zabilježena je jedna konverzacija, nekad koncem 80-ih godina 20. st. između dviju žena u tekstilnoj firmi „22. decembar“ u Sarajevu. Razgovor se zapodjenuo između jedne pravoslavke i jedne muslimanke oko vjerskih tradicija, pa je pravoslavna vjernica kazala kako kod muslimana odža pjeva. Vidno razočarana, muslimanka odgovori da i op u nekim obredima poje. Na to se pravoslavka obrecnu i upita ovu muslimanku: Kakav op?, a ova joj odgovori: Kakav odža?
Navedena anegdotalna situacija pokazuje vjerske, identitarne i kulturne prilike našeg društva kroz prizmu samoga jezika, gdje jedan oblik jezičke pojavnosti proizvodi konotativna značenja utemeljena na humorističkom i ironijskom stavu učesnika.
Primjer je dat kao ibret iliti narovučenije u današnjim jezičkim i kulturnim prilikama šireg društvenog konteksta, u kojem je potrebno razvijanje jezičke tolerancije uz poštivanje jezičkih identiteta.
