Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen potvrdila je da je ova institucija preporučila otvaranje pristupnih pregovora između Evropske unije i Bosne i Hercegovine.

Moglo bi se i slaviti ako zapostavimo činjenicu da su zamke i mine na evropskom putu davno posijane.

Van del Leyen je izjavila da je Bosna i Hercegovina sada u potpunosti usklađena sa spoljnom i sigurnosnom politikom Evropske unije, što je “ključno u ovim vremenima geopolitičkih previranja”.

Predsjednica Evropske komisije vjerovatno samo ponavlja ono što su joj ugurali u pamet ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, koji su u više navrata tvrdili da je usklađenost vanjske i sigurnosne politike Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom stoprocentna. To, jednostavno rečeno, nije istina.

Šta je to usklađeno s Evropskom unijom ako predsjednik RS-a Milorad Dodik obavi zvanične posjete ruskom lideru Vladimiru Putinu i bjeloruskom Aleksandru Lukašenku koji su pod sankcijama Evropske unije. Putin čak odlikuje Dodika.

Kako bi osigurala dobro vođeno migracijsko i sigurnosno okruženje, Bosna i Hercegovina mora biti u potpunosti usklađena s viznom politikom Evropske unije. Bosna i Hercegovina i dalje ima sporazume o bezviznom režimu s nekoliko država za čije su državljane potrebne vize Evropske unije: Turska, Azerbejdžan, Bahrein, Kina, Kuvajt, Oman, Katar, Rusija i Saudijska Arabija. Iako je uvela bezvizni režim sa Saudijskom Arabijom za ljetnu turističku sezonu 2023. godine, Bosna i Hercegovina raskinula je bezvizni aranžman s Bahreinom od septembra 2023. godine. Bosna i Hercegovina zadržava politiku neizdavanja viza na državnoj granici, uz rijetke izuzetke (sedam puta u 2021. i 27 slučajeva u 2022.). Bosna i Hercegovina mora unaprijediti svoje tehničke kapacitete i infrastrukturu u svojim diplomatskim uredima za uvođenje biometrijskih viza.

Jednostrano uvođene viza za tih nekoliko zemalja moglo bi se opisati kao vanjskopolitički, pa i sigurnosni harakiri. To bi bilo teško narušavanje prijateljskih a pogotovo ekonomskih veza, smanjenje investicija i niz drugih ozbiljnih nevolja. Naši “geostratezi” Bećirović i Konaković barataju procentom od 100 posto taman ko i njihov partner Vojin Mijatović koji za sebe kaže da je 100 posto Srbin i 101 posto Bosanac. A može i obratno!

Uglavnom, nakon objave gospođe Van der Leyen, za desetak dana bi 27 zemalja članica Evropske unije trebale zvanično odobriti pregovarački status Bosni i Hercegovini.

Dakle, među tim zemljama, koje će odlučivati o sudbini Bosne i Hercegovine, nalazi se i Republika Hrvatska, koja nije ništa dobila od onoga što je godinama tražila. Prije svega Izborni zakon Bosne i Hercegovine po željama HDZ-a. Taj bi izborni zakon bio retrogradan evropskoj pravnoj stečevini, negiran pa odobravan od Evropskog parlamenta. Već godinama traje uporno traženje promjena Izbornog zakona, koliko i kampanja protiv člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića. Vodi je već desetak godina Dragan Čović, lider HDZ-a. U goste Bosni i Hercegovini s istim zahtjevima dolazili su Premijer Hrvatske Plenković i predsjednik Zoran Milanović. Uglavnom obilazeći oko Sarajeva. Ili jednom došavši u Sarajevo hrvatskom kraticom preko Mostara. Šta će se sada dogoditi kad sve oči budu uprte u hrvatsko “da” ili “ne” pregovaračkom statusu Bosne i Hercegovine? Možda to i Hrvatska neće uraditi, ali treba sačekati i vidjeti ko će, vrlo je moguće, od evropskih članica preuzeti tu ulogu. Je li došlo vrijeme da se poneke maske lažnih prijatelja skinu i prava lica otkriju?

Ako Hrvatska i pristane na pregovarački status Bosne i Hercegovine, i dalje postoje mogućnosti bojkota. Kad se otvore pregovori moguće je da bilo koja članica Evropske unije blokira / uvjetuje svojim zahtjevima zatvaranje pojedinih poglavlja i za to će imati nebrojeno prilika.

Ali, ključni trenutak se bliži, pa ćemo znati na čemu smo. Ako za desetak dana neka od 27 članica Evropske unije ne kaže “da”, onda je pregovarački status ostavljen za juni, nakon evropskih izbora. I opet Ivo nanovo.

Nakon izjave Vand Der Leyen, odmah se za riječ javio premijer Hrvatske Andrej Plenković: “Odluka predsjednice Evropske komisije da preporuči otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom jedno je od najvažniji postignuća Hrvatske u ovom mandatu.” 

Čekajte, zar ovo nije uspjeh domaćih pregovarača? Otkud Plenkoviću da je to najvažniji uspjeh Hrvatske, kad Van der Layen kaže da su u Bosni i Hercegovini uradili više za ovu godinu nego za prošlih deset?

Ok. Nisu usvojili zakon o sudovima, koji je bio konačni uvjet i dokaz dogovora na domaćem terenu, ali “geopolitička previranja” i taj su uvjet skuhala. 

Stav predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića je da “Bosna i Hercegovina mora ući u Evropsku uniju kao država u kojoj će Hrvati biti konstitutivan i ravnopravan narod, koji će sam birati svoje predstavnike u tijelima vlasti, uključujući i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. A Hrvatska kao punopravna članica Evropske unije mora iskoristiti sve instrumente – kao što to čine druge države članice kada štite svoje interese – da Hrvatima u Bosni i Hercegovini osigura takav status i zaštiti ne samo njih nego i strateške nacionalne interese Hrvatske”, stoji u priopćenju.

Izjava predsjednika Milanovića potvrđuje da će Hrvatska uslovljavati Bosnu i Hercegovinu na evropskom putu. I to žestoko, sve do promjene Izbornog zakona onako kako to žele HDZ BiH i HDZ RH. A tu je i pitanje granice s Bosnom i Hercegovinom. Najmanje s te dvije neriješene stvari, Hrvatska će ucjenjivati našu državu.

U to ćemo se uskoro uvjeriti.

Ali, kad je bal, nek’ je maskenbal. Sretan vam pregovarački status.