Riječ je o jednom parafraziranom citatu jedne gospođe, od prije nekih haman 20 godina, koji sam čuo nekad na nekom javnom mjestu.

Zašto ovaj citat? Ima jedna leksema koja se u kolokvijalnom jeziku upotrebljava za pubertet. Može se eventualno reći da se radi o narodnoj leksemi koja pokriva značenje puberteta, tj. razvojnog stanja hormonalno-seksualnog sazrijevanja – a to je neologistička imenica šandoprc. Neće se jednom čuti u razvojnom pubertetskom dobu mlade osobe kako joj se kaže: „Bogami je tebe, meščini, šandoprc uhvatio“, ili „Ulazi u te godine, šandoprc bezbeli“.

Pored toga, ova leksema u razgovornom jeziku ima dodatno preneseno značenje, koje se tiče nedoličnog oblika ili načina ponašanja koje osobe, kako to pokazuje primjer: „Uhvatio ga neki njegov šandoprc“. Navedena značenja izvode se iz „hormonalnih bubica“ koje proizvode „lude“ godine i mladalačku nonšalantnost. Ali, prijenos tih „bubica“ na neprimjeren uzrast, obično starijih, ozbiljnijih osoba, upravo se pokriva i leksemom šandoprc.

Kažu da je od toga gori samo „muški klimaks“, iako, po nekim mišljenjima, snažan pandan negativnosti muškog klimaksa jeste „zakašnjeli pubertet“. Sve te pojave, u stvarnom, realnom svijetu prelamaju se kroz vizuru jezičkog svjetonazora koji mora adekvatno pokriti navedene pojave iz vanjezičkog svijeta. Zato je jezik jedna od najvažnijih spona između čovjeka i stvarnosti.

Leksema šandoprc zanimljiva je ne samo zbog toga što je neologistična, nego i zbog niza konotacija koje su joj svojstvene. Inače, u šandoprcu se jedino nesumnjivo mogu vidjeti korijenski element -prc-, s kojim u vezi stoji niz leksema kao što su: prk-, prč-, odakle se izvodi više novih leksema. Prvi dio šando- nije jasan i teško je odrediti etimologiju, osim ako nije riječ o tzv. „izmišljenom“ obliku, pa stoga, iako bi se mogle tražiti poveznice s neki oblicima, zbog nategnutosti veza, to se neće činiti.

Vratimo se citatu s početka. Lakše je, izgleda, roditeljima bilo dok su deverali sa šandoprcom.

 

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika.

Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.