Donekle različit status u bosanskom i hrvatskom jeziku čini dvojnost leksema prečica i prečac, pri čemu obje riječi označavaju kraći put, prijelaz do nekog cilja, doslovnog ili figurativnog.
Istina, u hrvatskoj jezičkoj praksi prednost ima oblik prečac u odnosu na bosanski „primarniji“ leksički oblik prečica, iako npr. bosanski rječnici ove dvije lekseme nekada stavljahu u jednak položaj.
Tako je npr. u hrvatskoj praksi uobičajenije upotrijebiti konstrukciju: „Tu je prečac pa se može brže stići“, za razliku od bosanske, gdje će se javiti struktura: „Tu je prečica pa se može brže stići“. Naravno, navedeni primjeri ne znače da u ovim dvama jezicima ove dvije leksičke jedinice neće biti prisutne. Naprotiv, obje je moguće registrirati i u praksi i u leksikografiji, ali će njihova frekventnost zavisiti od svojevrsne jezičke provenijencije. Inače, obje lekseme izvedenice su iz leksema prijek ili prijeko (*per-kъ), ali s različitim sufiksima.
Da je jezičkom izrazu primjerenija prečica od prečca, govori i kolebanje koje se javlja u kosim padežima ove imenice, a u skladu s onim kako i rječnici navode: prečac – prečca ili prečaca; prečcu ili prečacu, prečcem ili prečacem itd. Zato se npr. u bosanskoj praksi češće bilježi prečica u spomenutom značenju. Međutim, u jednom drukčijem i inovativno proširenom obliku imenica prečac kombinira se s prefiksom na-, s kojim tvori prilog: na prečac > naprečac, što znači skraćeno, ili figurativno neočekivano brzo, ubrzano, npr. „Umro je naprečac“, tj. neočekivano brzo.
Neće se zato pogriješiti ako se reče da je u leksičkom sistemu prečica sadrži doslovno, obično mjesno značenje, dok je prečcu svojstvenije neko figurativno značenje koje se nerijetko izvodi kombiniranjem s drugim jezičkim elementima.
Neki postupak, djelo, može biti prečica do pakla, ali treba paziti da takvo djelo ne dođe naprečac pa da se dođe u to takvo nezahvalno stanje. Meazallah!
