Iako danas uglavnom asocira na značenje štampanja koje je dospjelo iz hrvatskog jezičkog prostora, glagol tiskati produktivan je u izvođenju novih leksema, premda je porijeklom značenje štampanja znatno kasnije ustanovljeno.
Tiskati je pravovremeno značilo „potiskivati, tjerati, gurati“, odakle u semantičkom i morfološkom odnosu stoje oblici i značenja stiskati, stisnuti, istisnuti, potisnuti, kao što u semantičkom odnosu stoji i glagol tištati i tištiti, u kojem se korijen riječi tis-(a)k-a-ti odnosi na navedene oblike i značenja, pri čemu su navedeni oblici dobijeni posredstvom djelovanja jotovanja.
Tako je glagol tištati odnosno tištiti iskorišten za označavanje nekog duševnog pritiska, npr. „Tišti ga to što nije zapostio kod kuće“ ili „Tišti ga nepravda koju je načinio prema nekome“, odnosno može u glagolskom smislu podrazumijevati i svojevrsnu grižnju savjesti, ali i zabrinutosti. Tištiti i tištati označavaju, dakle, pri-tis(a)k koji se akumulira u čovjekovu duševnom kontekstu, a u nekim, istina rjeđim slučajevima, moguće je i konkretnije fizičko označavanje bola.
No, jezik tu ne staje te ide dalje s izvođenjem novih riječi tako da se u narodnim govorima i razgovornom jeziku može registrirati oblik istištati, oblik izveden dodavanjem prefiksa iz- + -tišt-, koji se odnosi na:
1. zgotovljeno jelo odnosno pečenu ili skuhanu hranu koja se treba „istištati“ tj. ohladiti ili ostaviti je da se polahko hladi u već zagrijanoj peći ili na vrelom zagrijanom kolu: „Sad kad si to ispekla, isključi pećnicu i ostavi u šporetu da se tako polahko istišti“, što bi značilo da se hrana dodatno ukusom popravi u ambijentu toplote koji se postepeno hladi, ili
2. ostaviti lonac ili najčešće pretis-lonac,l da se ispuše od pritiska pare, što je direktna metaforička poveznica sa značenjem „da koga nešto tišti“, što ima značenje grižnje savjesti i zabrinutosti, pa ne bi valjalo da „pući“.
Mogao bi se i insan nekad istištati, ne bi falilo.
