Prijedlog bez u bosanskom jeziku i njegovoj dijalekatskoj i književnojezičkoj tradiciji javlja se još u dva oblika: brez i prez. Norma savremenog jezika propisuje samo oblik bez, koji primarno ima značenje isključivanja onoga što stoji uz ovaj prijedlog, a što se u nekim konstrukcijama može dodatno proširiti i u nekim drugim kategorijama.
Etimologija upozorava da je korijenska leksema be-, kako potvrđuju stprus. bhe, lit be, a da je naknadno dodana partikula -z-, koja se može pronaći u još nekim riječima, npr. u zamjenicama: prisvojnim – njezin < nje-zi-n; ličnim – njojzi < njoj-zi. Naravno, norma opet samo daje status standardne lekseme obliku njezin, dok je njojzi označeno kao dijalekatski markirana leksema. To na vrlo jednostavan način pokazuje kako je leksičko normiranje uvijek na klizavu terenu, jer je teško odrediti valjan lingvistički kriterij koji će jasno i nedvosmisleno pokazati u konkretnom slučaju zašto npr. normativno može njezin a ne može njojzi. Dakle, prijedlog bez nastao je spajanjem osnove be- i partikularnog -z.
U narodnim govorima i književnojezičkoj praksi zabilježeni su i oblici prez i brez. S obzirom na proces nastanka, potrebno je prvo objasniti oblik prez. Naime, prez je nastalo od prasl. *per-z, gdje je završni element upravo onaj isti kao u obliku bez, a oblik *per- prisutan je u drugim ie. jezicima, odakle je dobijen metatezom oblik prě-z. Kasnije je u ijekavskim govorima razvijen ekavski refleks u sekvenci K+r+ě (kratko). Zato je zanimljivo npr. da Omer Humo, autor bosanskog ilmihala Sehletul-vusul iz druge polovine 19. st., ima samo ovaj prijedlog u datom obliku: „Prez odbacivanja da mu vrsnik zabali – neće se kupati“, veli pronicljivi Humo. Oblik brez formiran je zapravo stapanjem oblika bez i prez, što je rezultiralo, vjerovatno, ovim najmlađim oblikom, koji je u narodnim govorima dosta rasprostranjen, što se posebno može reći za istočniji i južniji dio Bosne. Odatle je u narodnom idiomu zabilježeno: bresposlen, bresposlica, brezobrazan, brezobrazluk, brezbrižan, brezbrojan.
Znači, sve što ima u jeziku, ima svoju svrhu. Nema sumnje da će normativno i dalje biti samo bez, a treba se potruditi, makar u onim govorima u kojima se i danas nalaze, sačuvati oblike brez i dosta rijetko prez. Osim toga, slovenska jezička norma i praksa čuva brez. Brez brige, samo nastaviti brezbrižno i brez brezobrazluka!
+++
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
