Prošlo je već neko vrijeme kako sam registrirao na Dnevniku 2 FTV-a u prilogu jednoga gosta iz Krajine, koji je, govoreći nešto o prirodnim potencijalima pounskoga kraja, spomenuo havalu. Očekivano, alarm za prepoznavanje suglasnika h odmah je odreagirao, te je vakat da se nešto kaže o ovoj leksemi.

Ova riječ, u mome jezičkom iskustvu, bila je vezana za toponim Avala, koju sam kao dijete vidio u najavi jugoslavenskih filmova, a podrazumijevao je Avala Film, srbijanski filmski studio, koji je osnovan 1946. u Beogradu, kao važan segment razvoja i utjecaja  srbijanske i srpske kulture u jugoslavenskom kontekstu. Ovaj filmski koncern dobio je ime po planinčici Avali, udaljenoj 15-ak km južno od Beograda.

Kad je posrijedi porijeklo ove lekseme, ona je, prema podacima koje daje Škaljić, arapskog postanja, a u neke južnoslavenske jezike došla je preko osmanskoturskog. Značenje se odnosi prvenstveno na ono što služi kao brana, zaklon od gledanja, a u primarnom jeziku havala je označavala čak i ogradu, tako da je registrirana i frazeološka jednica „nemati havale među kome“, koju sam, usput kazano, registrirao u Institutu za srpski jezik 2016. godine tokom jednog službenog razgovora, samo što je tada kazano da „nema avale među nama“, na što sam dodao da mi kažemo „nema havale...“ te da je akcenatski prisutna razlika u navedenom srpskom i bosanskom izrazu.

Zato me navedena pojava na FTV-u asocira na pitanje havale. Dakako, bosanski jezik sačuvao je etimološko h- na početku riječi. Pa neka tako i ostane, samo da riječ opstane!

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.