Pridjev naučni povezan je s riječima učiti, odnosno konkretnije naučiti, a što se u uporednicama u ie. jezicima dovodi u vezu sa značenjem „pripitomiti“, pa i „naviknuti“, što implicira da je čovjekova vještina pripitomljavanja povezana s razvojem značenja ove leksema, gdje se lijepo može vidjeti kako jezik prati razvoj ljudskog roda kroz koncepte sazrijevanja ljudskog mišljenja. Kasnije je glagol učiti dobio značenje koje je danas prisutno u jeziku, a podrazumijeva trud i aktivnost u „pripitomljavanju“ saznanja koja nisu imanentna čovjeku, podrazumijevajući dinamizam u stjecanju znanja, saznanja, iskustva, spoznaja i vještina. Možda se upravo na ovakvom primjeru može razumjeti jasnija razlika između glagola učiti i znati, iako se kod nas nerijetko poistovjećuju neke izvedenice iz navedenih leksema, kao što su npr. pridjevi naučni i znanstveni ili imenice nauka i znanost, dok se u primjeru imenica znanje i učenje i glagola znati i učiti razlika jasno vidi. Znanje obuhvata neizbrojiv fond iskustava, vještina i spoznaja koja se stječu i dostižu kroz učenje, ne podrazumijevajući tu svakako poslanička znanja (znanja Božijih odabranika npr.), ili urođena znanja (npr. znanje jezika – gdje se jasno vidi razlika u značenju sintagmi „učenje jezika“ i „znanje jezika“). Prema tome, znanje je ono čime je ovladano u smislu poznavanja pravila, vrijednosti istine, snage činjenica koja su stečena, dok je učenje proces koji vodi ka navedenom znanju. Možda bi se moglo reći da je učenje permanentni proces, a znanje je stanje intelektualnog duha.
Zato se može lahko zaključiti, iako u jeziku postoji tendencija ka uspostavljanju sistema u kojem se imenice znanost i nauka te pridjevi znanstveni i naučni smatraju sinonimima, da među njima ipak postoji semantička razdjelnica. Dakle, znanost i nauka svoje primarno porijeklo vode iz značenja znati i učiti te iz tih značenja ishodi važna razlikovna crta među ovim riječima. Ono što u semantičkom smislu povezuje znanost i znanje jeste to da obje lekseme obuhvataju značenje sistematično okupljenog pa i institucionalno zaokruženog dometa znanja ljudske civilizacije.
Znanje i učenje – dvije ključne riječi napretka i sreće – baš u skladu s onim što prosvjeta i obrazovanje također impliciraju.
***
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
