U bosanskom leksičkom sistemu mnogo je riječi porijeklom iz arapskog jezika, među kojima je ogroman broj tih leksema ulazio posredovanjem perzijskog i turskog jezika. Tako je zabilježena u bosanskom jeziku jedna zakletva: Vallahi!, što bi značilo: „Tako mi Boga / Boga mi“.

Ona se i danas može čuti kod pobožnih Bošnjaka, koji ovu riječ i njezin sadržaj drže naročito važnom i svetom. Zato je zabilježeno i reduplicirano zaklinjanje: vallahi, billahi, tallahi, što se javljaju u nizu zanimljivih etnolingvistički uvjetovanih leksema.

Isto tako, ova riječ u narodnim govorima dobila je određene transformacije, pa je dobijena dosta česta i raširena leksema valā, koja je izvedena od vallah(i), nastala tako što je u osnovi ove riječi – imenici Allah, nestao suglasnik -h, čiji je položaj na kraju riječi inače uvjetovan najslabijom artikulacijom, dok je reduplicirano -l-, odnosno l pod tzv. tešdidom, dalo jedno -l-.

Ova riječca, iako je nastala od zakletve vallah(i), dobila je novo značenje koje mu je osigurano u leksičkom sistemu, prije svega odražavajući stav govornika spram sadržaja koji joj slijedi ili kao dio komentara na sadržaj koji je u govornom činu ili tekstu bio ispred nje, pa znači „zaista, bogme“ i sl.

Dakle, i vallahi i vala ovjerene su riječi u bosanskoj jezičkoj praksi. Postoji, međutim, i riječ alā ili njezina varijacija alāj, svojstvenija srpskoj jezičkoj praksi, također u funkciji riječce, pojavljujući se kao svojevrsni ekvivalent, a koja predstavlja dodatno izmijenjeni oblik ili riječce valā ili pak imenice Allah.

Kako god, u osnovi ove riječi dolazi arapski oblik vlastitog Božijeg imena – Allah. Dakle, u riječi alā odnosno alāj (kako to pokazuje primjer jedne šaljive pjesme: „Alaj bi(h) se šigicala, al mi ne da nana...“) došlo je do mogućeg ispadanja početnog v-, što je ipak vjerovatno sekundarna pojava jer se moglo očekivati da je došlo do unakrštanja navedenih oblika, ali na način da je od imenice Allah uzet samo osnovinski dio, a da je u funkcionalnom smislu posuđeno značenje riječce valā, tako da je ostalo a-, dva -l- prešla su u jedno, a finalno -h ili je potpuno ispalo ili je pak zamijenjeno sa -j.

Svakako, ovo alā ili alāj nije svojstveno bošnjačkomuslimanskoj jezičkoj radionici, ali je u Bosni našlo osnove u drugim tradicijama i zajednicama, odakle se primila u širem okruženju.

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.