Ubrzo će opći izbori u Bosni i Hercegovini i glasači će kazati kome u ovom trenutku više vjeruju. Međutim, zanimljivo je vidjeti ko ne vjeruje glasačima, odnosno ko se plaši “javnog suda” i drži se sigurne zone. Kandidatske liste za redovne i kompenzacijske mandate mogu nam otkriti mnogo toga. A kako obično “riba smrdi od glave”, stranka je onakva kakav joj je predsjednik.

Nakon dva poraza od Željka Komšića, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović nije smogao snage da se ponovo kandidira za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, zato je na tu prvu liniju isturio Borjanu Krišto. Ona će pokušati pobijediti Željka Komšića, predsjednika Demokratske fronte koji se bori za drugi uzastopni i četvrti mandat ukupno. Čović, zapravo, uopće nije kandidat na općim izborima ni za jednu poziciju u zakonodavnoj vlasti, a nema ga ni na listi za kompenzacijske mandate. Da li osjeća gubitak povjerenja biračkog tijela ili ima na umu pozicije u izvršnoj vlasti, vidjet ćemo poslije 2. oktobra.

Zato se predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović dobro osigurao. On je nosilac liste svoje stranke za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ali je i prvi na listi za kompenzacijske mandate, pa ako ne prođe po broju osvojenih glasova na izborima, ima mogućnost da prođe preko kompenzacijske liste. Dalo bi se zaključiti da Cvitanović uopće nema povjerenja u svoje birače, a ni u sebe.

Podsjetimo, onaj ko je na vrhu kompenzacijske liste veće stranke ima skoro siguran ulaz u parlament neovisno o tome koliko lično osvoji glasova. Mnogim kandidatima znatno je prihvatljivije da budu na kompenzacijskim listama od toga da budu nositelji liste, jer i nositelji liste ovise o broju glasova. Kompenzacijske liste ključne su za raspodjelu mandata. Koriste ih stranke koje su prešle izborni prag od tri posto na nivou entiteta, ali nisu u izbornim jedinicama osvojile dovoljno glasova za redovni mandat.

BOŠNJACI U PREDSJEDNIŠTVU

Što se tiče predsjednika stranaka koje računaju na glasove Bošnjaka, od sedam većih i značajnijih političkih partija, predsjednici dvije stranke su u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine – Bakir Izetbegović (SDA) i Mirsad Hadžikadić (Platforma za progres), što pokazuje ozbiljnost i odgovornost predsjednika ovih stranaka, jer onaj ko je na čelu stranke, mora se boriti da bude na čelu države.

Hadžikadiću je ovo drugi izborni ciklus u kojem je kandidat za člana Predsjedništva, i bez obzira na to što nema nikakvih šansi za pobjedu, ipak pokazuje da je svjestan svoje uloge lidera stranke. Za razliku od, recimo, predsjednika stranaka koji podržavaju Denisa Bećirovića.

Nijedan od predsjednika takozvane sarajevske trojke i stranaka koje su udružene u podršci Bećiroviću nije imao hrabrosti preuzeti rizik i “pucati visoko”, svi se drže sigurne zone. Tako se predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković, koji se u slobodno vrijeme predstavlja kao “lider procesa”, zadovoljio time da bude nosilac liste za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u izbornoj jedinici 11, koja obuhvata centar Sarajeva. Tu je siguran u sebe, sve drugo bilo bi rizik koji bi mogao razotkriti nepovjerenje birača, a valja s tim živjeti četiri godine.

Kada smo već kod NiP-a, spomenimo i to da je nosilac liste u svojoj izbornoj jedinici za Parlament BiH Denis Zvizdić. Za njega se može reći da je najtužnije lice koje nas ovih dana gleda s plakata. Jedna teška politička sudbina. Zvizdić je napustio SDA ljut što nije bio kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na prošlim izborima, smatrajući da zaslužuje kandidaturu. Prešao je u NiP, gdje je viđen kao gotovo pa sigurni kandidat za člana Predsjedništva na općim izborima 2022. godine. Konakovićeva podrška Denisu nije izostala, ali Denisu Bećiroviću, koji se sada smješka s plakata zajedno s Konakovićem, dok Zvizdić “tuguje”. Nije lahko uvijek biti kandidat za kandidata za člana Predsjedništva, i ostati samo na tome.

Naša stranka postaje prilično konfuzna. Njen predsjednik Edin Forto drži se sigurne zone, Kantona Sarajevo, i tu će biti nosilac liste, a bivši predsjednici stranke – formalni i neformalni, Predrag Kojović i Sabina Ćudić predvode listu Naše stranke za državni Parlament. I njihovo je povjerenje u vlastite birače tanko, zato su se osigurali kompenzacijskim mandatima – njih dvoje zauzeli su prva dva mjesta na listi kompenzacijskih mandata, tako da su, bez obzira na to šta će kazati birači u njihovoj izbornoj jedinici, povećali sebi mogućnost da uđu u parlamentarne klupe.

NIKŠIĆEVO POLITIČKO OSIGURANJE

“Političko osiguranje” uplatio je još jedan “veliki lider” – Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a. Isturio je Denisa Bećirovića da prima udarce u bici za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a sebe je osigurao kompenzacijskim mandatom za državni Parlament, a povrh toga je i nosilac liste SDP-a. Nikšić haman nema povjerenja ni u sebe, a kamoli u svoje biračko tijelo. A i kako bi imao kad zna da ni prije četiri godine nije uspio osvojiti ni približno dovoljno glasova za direktni mandat, pa se prošvercovao preko kompenzacije sa samo 5.922 glasa, skoro tri puta manje od Edina Mušića, kandidata SDA.

Od “viđenijih” političara vrijedi spomenuti još Fahrudina Radončića. Iako je nemoguće ne primijetiti njegov prepoznatljivi fotošopirani osmijeh s bandera, njegovog imena nema na glasačkim listićima. Nije se kandidirao. To je barem donekle razumljivo, ispod časti je nakon tri neuspjela pokušaja osvajanja Predsjedništva biti na listi za nekakav parlament ili još gore, pojaviti se na nekoj kompenzacijskoj listi. Bez obzira na to što podržava trojku, nije spao na tako niske grane kao Nikšić. A treći poraz od Bakira Izetbegovića ne bi bio nimalo ugodan, možda čak i štetan za zdravlje. A možda se, poput Čovića, nada nekom položaju u izvršnoj vlasti.

Kod Srba je malo drugačija situacija. Svi “viđeniji” političari bore se za najviše pozicije. Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik borit će se za poziciju predsjednika entiteta, a Željka Cvijanović za članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gdje će joj protukandidati biti predsjednici SDS-a Mirko Šarović i DNS-a Nenad Nešić. Ipak, ne može se oteti utisku da se Milorad Dodik povlači, te da šalje na “prvu liniju” svoju vjernu zamjenicu Cvijanović.