Kako su pristizali podaci o vodstvu Denisa Bećirovića u utrci za Predsjedništvo BiH, tako je atmosfera među “jedanaestorkom” rasla pa je Sabina Ćudić poletjela i uzviknula da je “režim pao”. Međutim, uskoro su naglo utihnuli jer su ubrzo skontali da je SDA na svim razinama odnijela pobjedu, a da im je u novoj konstelaciji odnosa upitan i Kanton Sarajevo. U utrci za člana Predsjedništva jeste pobijedio Denis Bećirović glasovima 11:1, a osjećaj euforije nastao je jer su trijumfirali nad Bakirom Izetbegovićem, prema kojem su dominantno fokusirani vjerovatno i dok spavaju.

Ipak, skoro su shvatili da im rezultati ne pogoduju i da su se međusobno podavili kada je riječ o stranačkim rezultatima. Pa je paradoks ovih izbora da su SBB i PDA nestali s političke scene, a tvrdilo se da niko ne može preživjeti zagrljaj SDA i da prosperira isključivo ako je na sigurnoj distanci. Zapravo, istina je da niko ne preživljava neprincipijelne koalicije. DF i Željko Komšić su na državnom nivou u principijelnoj i prodržavnoj koaliciji sa SDA, što ne samo da ih nije koštalo nego je izrodilo dobar rezultat za tu stranku i pobjedu Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Principijelna koalicija prodržavnih stranaka se ostvarila i u manjem entitetu, a u Pokretu za državu nisu sudjelovali jedino neprincipijelni NiP i Naša stranka. 

NiP je jedino u Sarajevu i Goraždu prešao 10 posto, u ostatku FBiH većinom im je prosjek 3-4 posto. Time se potvrđuju kao bošnjačka varijanta Naše stranke jer ograničeni su na Kanton Sarajevo. Jedini iskorak im je prema Goraždu, što je svojedobno bilo i ograničeno dostignuće Ibrahima Hadžibajrića dok je vodio NBL, da bi kasnije proširio svoj kapacitet u fuziji s A-SDA.

Konakovićev golemi kibur mora da teško pati jer se ovaj narcis prije izbora najavio kao premijer Federacije BiH, obećavao je da će voditi procese u državi, garantirao je 14 mandata u Parlamentu FBiH a sveo se na njih 7, te se ograničio na koaliciju trojkaša u Sarajevu. Ovi su izbori pokazali i to da je rast NiP-a s obzirom na rezultate 2020. godine praktički zabetoniran, da bez obzira na svu buku koju je stvarao i stvara nije napravio imalo značajniji iskorak.

Najveći gubitnik izbora jeste Fahrudin Radončić, kojeg je najviše koštala posvemašnja neprincipijelnost i trgovačko-spletkarski duh. SBB je nestao s političke scene, a Radončić će vjerovatno sada poželjeti da se vrati u poziciju uspješnog medijskog tajkuna, potencirajući ulogu Dnevnog avaza kao nezavisnog medija, čime će tražiti amnestiju za svoju političku propast.

Radončiću se ne smiješi bolja budućnost, sigurno je. Isti je slučaj s Mirsadom Kukićem i njegovom PDA.  Nemaju vlast niti u svojoj jezgri, Banovićima, a u kantonu su pometeni. Bez obzira na to, agresija koju iskazuje i koja se ispoljila tokom izborne noći 2. oktobra u sukobu s aktivistima SDA govori nam da među Bošnjacima vazda postoji zametak događaja u Krajini i uvijek tinja mogućnost međubošnjačkog sukoba, što naravno dušmani Bosne i Bošnjaka obilato koriste.

Fuad Kasumović se sveo na Zenicu i potvrdio da nema potencijal izaći iz njenog predgrađa. Ipak, njegov destruktivni utjecaj iskorišten je u propagandi protiv SDA, baš kao što se koristi i onaj Kukića i Dine Konakovića.

Izražena osobnost Željka Komšića i rezultat u utrci za člana Predsjedništva BiH povukli su i glasove za njegovu stranku. To mu otvara dobru pregovaračku poziciju na svim razinama vlasti širom Bosne i Hercegovine. Međutim, treba napomenuti da se tokom izborne noći širio glas da su Hrvati glasali za Bećirovića, što je bila i opaska samog Komšića. Međutim, nije bilo tako, ili nije bilo nimalo izraženo, što potvrđuju i izborne statistike. Bilo je tako da se oko 20 hiljada glasova SDA glasača prelilo na Željka Komšića. Nije to rađeno planski, kako je ustvrdio Dragan Čović.

Naime, u glasačkoj bazi SDA najizraženiji je patriotski naboj, pa je na njih djelovala raširena teza o potrebi da u Predsjedništvu bude 2:1 za Bosnu i Hercegovinu. Odlična atmosfera na skupovima SDA je davala dojam da je pobjeda Bakira Izetbegovića sigurna i neupitna te su ti glasovi prirodnim putem preliveni na povjerenje Komšiću u strahu da će HDZ iz Predsjedništva BiH rušiti državu. Zapravo, najbolju predizbornu kampanju Komšiću su odradili HDZ i Zoran Milanović, antagonizirajući Bošnjake svojim stavovima. Ujedno je Komšić i glavni kamen spoticanja zbog kojeg je i krenula hrvatska lobistička kampanja oko Izbornog zakona. Dakle, cijena koja se plaća za principijelnu podršku Komšiću je visoka, a nadamo se da će on to povjerenje znati opravdati zastupajući prodržavna stajališta.

U međuvremenu je cijenu platio premijer FBiH Fadil Novalić, kojeg su Amerikanci stavili na crnu listu. Tri dana prije izbora već je po kuloarima “ambasadorčadi” kružila radosna priča da je Novalić trebao biti crnolistiran tik uoči izborne šutnje. Ispostavilo se da je ipak postojao strah da bi to moglo izazvati kontraefekt, pa se odlučilo to odraditi poslije izbora. Razlog? Novalić je slao pisma penzionerima 2018. godine. Ovime je ujedno debelo devalvirala institucija američke crne liste jer je slanje pisma penzionerima (Novalić) izjednačeno s djelovanjem ruskog jataka, negatora genocida i rušitelja države (Dodik).

Novinar Ivica Puljić ubrzo je ustvrdio da je to bio samo povod, a da su razlog respiratori. Je li? Kakva je to poruka američke politike u trenutku dok traje po mnogima montirano suđenje? A što ako bh. sudstvo oslobodi Novalića? Šta će nama uopće domaće sudstvo ako Amerikanci mogu komotno ispostavljati presude i crne liste?