Aleksandar Bogdanov, sovjetski revolucionar i proslavljeni ljekar, jedan je od pionira transfuzije krvi. Ponukan željom za mladolikim izgledom i vječnom mladosti, sam je sebi pružio transfuziju krvi za godinu dana čak jedanaest puta. U svojim je bilješkama zabilježio određena poboljšanja u svom izgledu nakon svake transfuzije, od boljeg vida do manjeg opadanja kose, pri čemu je zaslužio sve pohvale tadašnje akademske i stručne zajednice. Koliko je visoko kotirao kao transfuziolog koji je ozbiljno zagazio u ezoteriju, govori i činjenica da je njemu bio povjeren mozak Vladimira Uljanoviča Lenjina kako bi ga oživio ili saznao tajnu transcendentalnog uma i znanja Lenjina. Iako Bogdanov nije uspio, danas bi bilo zanimljivo zaviriti u mozak Vladimira Vladimiroviča Putina.

Priču o krvi i Bogdanovu te Slavenima nužno je uvesti u aktuelnu ukrajinsku krizu koju je dodatno zapalila informacija o dopremanju krvi za transfuziju na granice Ukrajine, a koju je Reuters ubacio u javni prostor. Krv za transfuziju kao i potrebne transfuziološke stanice dovezli su ruskim trupama iz logističke pozadine, navedeno je u vijestima, pri čemu su se navodili scenariji po kojima je to završni čin pred kulminirajući krešendo koji treba da se desi u Ukrajini. Na ovu vijest reagirala je na svom Facebook profilu zamjenica ministra odbrane Ukrajine Hanna Maliar napisavši: “Cilj ove informacije je zaplašiti naše građane.” Međutim, ova vijest za koju ćemo kasnije utvrditi istinitost uglavnom je uznemirila ostatak evropskog kontinenta.

Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky u svojim obraćanjima djeluje relaksirano, a sve kako bi pokušao posrnulu ekonomiju i stope privrednog pada primiriti. Sigurnosna kriza i nesigurno poslovno okruženje zadaju velike muke Ukrajini podrivajući njenu ekonomsku moć, a samim tim i vojnu. Zbog toga Zelensky nastoji kao glas razuma umiriti situaciju kako na domaćem, tako i na inozemnom planu. S druge strane mu se nastoji suprotstaviti iskusni agent KGB-a, izuzetno sposoban i natprosječno inteligentan kontraobavještajac koji je još tokom hladnog rata anticipirao važnost lažnih vijesti i dezinformacija koje su često kobne i opasne, pa čak i opasnije od činjenica koje se plasiraju medijima. Imajući to na umu, Putin želi iskoristiti sva sredstva subverzivnog urušavanja ukrajinskog predsjednika, ubacujući u javni prostor dezinformacije ili lažne vijesti kako bi potaknuo nemire te uveliko umanjio borbenu gotovost Ukrajinaca.

No, vratimo se informaciji o dopremanju zaliha krvi za transfuziju, kao i pratećih objekata potrebnih za formiranje poljskih bolnica, koje bi u slučaju oružanog sukoba mogle zbrinjavati ranjene pripadnike ruske armije. Prije svega, bitno je istaći da bi dopremanje krvi za transfuziju moglo značiti jednu od završnih priprema invazije, pri čemu je to moguće samo ukoliko su logističke baze uveliko spremne i posjeduju uspostavljene operativne postupke dopremanja ratnog i sanitetskog materijala na zadane lokacije. Dodatno, dopremanje krvi za transfuziju uobičajeno se dostavlja ili vozovima ili letjelicama kako se plazma te ostali krvne supstance ne bi bućkale. Posebno su rigorozni uvjeti za skladištenje, zahtjeva temperature na kojoj se čuvaju zalihe krvi uz potrebne uređaje za miješanje tokom skladištenja, kako bi mogla uopće koristiti. Prema tome, uzimajući u obzir veoma zahtjevne uvjete, kao i činjenicu da ruska strana sebi ne bi dozvolila curenje tako značajne informacije koja je posljednji alarm za uzbunu, možemo sa sigurnošću utvrditi da je informacija zapravo dezinformacija nastala u svrhu psihološkog i propagandnog umaranja (terminološki je neispravno nazvati “psihološkim ratom”) ukrajinske strane, pri čemu se nastoji dodatno obeshrabriti civilno stanovništvo. S druge strane, niko od ruskih zvaničnika nije opovrgao niti potvrdio ovu vijest s obzirom na to da je u toku velika vježba Bjelorusije i Rusije nazvana “Saveznički odgovor”, koja je (po svemu sudeći) maskirovka za strateško i taktičko repozicioniranje snaga ruske i bjeloruske armije oko Ukrajine, uz bojevo gađanje artiljerijskih i oklopno-mehanizovanih jedinica.

DIPLOMATIJA PRODAJE NAORUŽANJA UKRAJINI

Početkom februara ministar Nacionalne odbrane Poljske Mariusz Błaszczak najavio je slanje poljskog paketa vojne pomoći Ukrajini s ciljem odvraćanja ruske agresije. Pomoć se ogleda u donaciji artiljerijske, minobacačke, kao i streljačke municije, ali i određenog broja lahkih minobacača, te lahkih izviđačkih dronova. Međutim, najznačajnija pomoć Ukrajini koju će poslati Poljaci jeste poljski protuavionski prenosni sistem kratkog dometa tipa “Piorun”. Ovaj sistem nastao je na bazi sovjetskog sistema 9K38 “Igla”, a operativni domet mu je od 400 m do 6 km te 4 km visine ciljeva.

S druge strane Szczecin i Odra, Savezna Republika Njemačka trpi vrlo snažne kritike saveznika kako iz Evropske unije, tako i iz NATO-a zbog neparticipiranja u kampanji naoružavanja Ukrajine. Naime, unatoč činjenici da su od Ukrajine zaprimili zahtjeve za kupovinu naoružanja, Njemačka odbija poslati “smrtonosna oružja”. Od Njemačke se tražila isporuka protuoklopnih sistema, elektronske opreme za izviđanje, izviđački dronovi, oprema za noćno gađanje i upravljanje vatrom te čitav niz specificiranih uređaja i oružja. Stoga, satirično je djelovala informacija o njemačkoj pomoći Ukrajini koja se sastojala od 5.000 šljemova, dok su s druge stane Sjedinjene Američke Države samo u januaru isporučile preko 600 tona ratnih materijala od najsavremenijih protuoklopnih raketa “Javelin” do municije svih kalibara. Uopšte, njemački multilateralizam i sterilna vanjska politika koja je lišena snažne vojne sile kao repera riješenosti da djeluje u posljednje vrijeme trpe sve veće kritike, pri čemu se, osim energetskoj robiji spram Rusije i “Sjevernog toka”, Njemačkoj sve glasnije spočitavaju dvostruki standardi u trgovini naoružanjem. Ministrica odbrane Njemačke Christine Lambrecht, vizavi kritika o odbijanju prodaje oružja Ukrajini, početkom januara izjavila je: “Njemačka vlada je saglasna da ne šaljemo smrtonosna oružja u krizna područja kako ne bismo dodatno pogoršali krize.”

Međutim, stručnoj javnosti je ova vijest djelovala kao velika hipokrizija s obzirom na to da Njemačka itekako oprema države koje ne samo da su krizna i trusna područja već vode oružane sukobe ili su u stanju dugoročne i permanentne netrpeljivosti sa susjednim zemljama. Primjerice, Saudijska Arabija, koja vodi operacije u Jemenu, također jedna od stalnih mušterija Njemačke, kao i Južna Koreja te sve sjevernoevropske zemlje čije se naoružavanje od Njemačke može shvatiti kao provokacija Rusiji. Povrh svega, Njemačka razvija zajednička oružja s Izraelom i trguje oružjem i opremom s vrlo bogatim ugovorima, pri čemu je i Izrael u permanentnom sukobu. Prema tome, hipokrizija vanjske politike koja se ogleda u izbjegavanju poticanja na sukobe u slučaju Ukrajine samo je nastavak one duboko birokratizirane i multilateralne Njemačke koja je bila ZA nametanje embarga Republici Bosni i Hercegovini, pri čemu takvo nametanje embarga agresoru ne znači ništa jer je on dovoljno opremljen i da prodaje naoružanje, dok je to za branioca pitanje biološkog opstanka.

S druge strane, gore pomenuti Izrael, iako bi rado pomogao Ukrajince, zbog geostrateške i vanjskopolitičke agende i konstelacije snaga u Siriji, odbija im pomoći. Naime, ministarstvima odbrane pribaltičkih zemalja, koje su pokušale, nakon američkog dopuštenja da pošalju američko oružje Ukrajini, poslati i izraelsko, stiglo je upozorenje da Izrael to neće dopustiti. Naravno, da bi se shvatio razlog ovakvog odbijanja, potrebno je razumijevati rusko-izraelske odnose u Siriji i ometanje Rusa da izraelsko ratno zrakoplovstvo upada u sirijski zračni prostor i djeluje po ciljevima “Hezbollaha”. Upravo zbog toga je i uzmaknuo Izrael, kako bi pokušao udobrovoljiti Ruse da prestanu sa zračnim patrolama koje rade skupa sa sirijskim ratnim zrakoplovstvom na Golanu.

Za razliku od Njemačke i ostalih članica NATO-a, koji su svoju pomoć sveli na tirade o savezništvu i verbalnoj potpori, niko nije pružio tako vrijednu potporu (osim SAD-a) Ukrajini i njenim naporima kao Turska, pri čemu će od evropskih saveznika iz NATO-a turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan podignuti cijenu Turskoj svojim djelovanjima u vanjskoj politici. Ukrajinski ministar odbrane Oleksii Reznikov izjavio je sredinom januara da je s Turskom sklopljen sporazum o offset strateškoj saradnji te izgradnji proizvodnih kapaciteta za trening, proizvodnju i obuku turskih bespilotnih letjelica. Koliko je dobar ugovor sklopljen s Turskom, ukazuje i dopuštenje licenciranog vlasnika (Turske) da Ukrajina proizvodi letjelice sa svojim motorom, pri čemu je Turska potpisala ugovor o nabavci turskih letjelica proizvedenih u Ukrajini s ukrajinskim motorom. Uopšte, bitno je istaći da je od početka 2022. godine i porasta napetosti između Kremlja i Kijeva Ankara svesrdno podupirala Ukrajinu u njenim ciljevima snabdijevajući ih, s tim da se također Ankara ponudila kao medijator mirovnih pregovora između Ukrajine i Rusije.

RATNE IGRE PRIJE I POSLIJE OLIMPIJSKIH

Vježba Bjelorusije i Rusije na prostoru južne i zapadne Bjelorusije, nazvana “Saveznički odgovor 2022”, uveliko je projekcija vatrene moći, ali i doktrine kopnene vojske ruske i bjeloruske armije. Prema riječima zvaničnika obje države, vježba je usmjerena protiv baltičkih zemalja, Poljske, ali i Ukrajine, koje u teoriji igara same vježbe trebaju predstavljati agresora na rusku, odnosno bjelorusku teritoriju. Deklarativno, ovo je samo vježba Zapadnog vojnog okruga ruske armije, ali s obzirom na dopremanje sredstava strateškog tipa i ranga, radi se o vježbi koja je zapravo generalna proba. Svakog dana pristižu snimci kompozicija oklopnih jedinica, ali i artiljerijskih oruđa koja se transportiraju ka Bjelorusiji iz duboke unutrašnjosti Rusije. Dopremljeni su i strateški sistemi kao što je S-400 sistem protuzračne odbrane, ali oruđe sa sposobnostima antibalističkog štita. Također, njemu u pratnji su i sistemi “Pancir SM”, kao i sistemi za protuelektronsku i elektronsku borbu “Krasukha”.

Da su ovi manevri ruske i bjeloruske armije zloslutni, ukazuje i prisustvo sve uočenijih američkih, strateških bespilotnih letjelica “RQ-4 Global Hawk”, koje su sposobne s rubnih dijelova Ukrajine nadzirati cjelokupnu vježbu, pri čemu bi dronovi i bespilotne letjelice mogle postati casus belli, odnosno povod za oružani sukob u Ukrajini s obzirom na dešavanja proteklih dana, kada je u javnost puštena vijest o ruskom obaranju ukrajinskog izviđačkog drona “Spectator M1”. Navodno, ukrajinski je dron nastojao preći u bjeloruski zračni prostor i nadzirati manevre ruske vojske, ali je oboren najvjerovatnije elektronskim frekvencijama, odnosno “zalijepljen” je i prizemljen bez opaljenja rakete ili metka. S druge strane, u javnosti su prikazane fotografije bjeloruskih tenkova T-72B3, koji će učestvovati u manevrima, ali s posebnom zaštitom. Naime, kupole tenkova su dodatno zaštićene pored bočnog eksplozivno-reaktivnog oklopa, s vertikalnim šipkama koje su povezane kako bi štitile gornju projekciju kupole. Zašto? Nesumnjivo je ovo ruski odgovor na nabavku američkih i britanskih protuoklopnih raketa koje imaju paradigmatski promijenjen sistem upravljanja vatrom, ali i projekciju pogotka, pri čemu projektil nakon ispaljenja ide u visinu te pod uglom od 90 stepeni pogađa tenk u gornju projekciju kupole (prostor protuavionskog mitraljeza te otvora za komandira te nišandžiju tenka).

Upravo zbog toga, a znajući da je najranjiviji oklop upravo u tom dijelu tenka, montiran je kavez sa šipkama koje imaju za cilj aktivirati tandem bojeve glave kako bi se probojna aktivirala a da ne probije oklop i ostvari mogućnost kumulativnog mlaza koji bi pobio posadu. Suštinski, ovo rješenje su i patentirali Sovjeti na svojim tenkovima T-34-85 tokom Drugog svjetskog rata, kako bi se zaštitili od njemačkog kumulativnog projektila i bacača “Panzerfaust”. No prije negoli taj patent bude isproban, pitanje kada će krenuti Ruska Federacija u otvorenu agresiju uz pomoć Bjelorusije zaokuplja javnost.

Prema nekim procjenama, Rusija neće zagaziti u agresiju dok budu trajale Olimpijske igre u Pekingu, što znači do 20. februara, kada je označen kraj igara. Indikativno, vojna vježba Rusije i Bjelorusije nazvana “Saveznički odgovor 2022” završava 20. februara. Stoga, stidljiva predikcija da će oružani sukob započeti nakon 20. feburara, a do kraja marta, ima svoje uporište. Upravo zbog toga, ovogodišnje Olimpijske igre u Pekingu sve više podsjećaju napetošću na čuvene Olimpijske igre iz 1936. godine. U duhu tadašnjih ratnih igara koje su bile u fazi priprema, današnje pripreme su dovedene na nivo generalne probe na kojoj će se provjeriti spremnost ruske armije da krene u novu kampanju. Naravno, ključni moment jeste svakako iznenađenje o kojem je još Clausewitz rekao: “Iznenađenje postaje, dakle, sredstvo za nadmoćnost, ali ga, osim toga, treba smatrati i samostalnim principom, naime zbog njegovog duhovnog utjecaja. Gdje iznenađenje u velikoj mjeri uspije, posljedice su zabuna i pokolebana hrabrost kod protivnika.”