Jezički izrazi, oblici i konstrukcije često proizlaze iz vjerovanja i etnološki obilježenih pogleda na svijet. Time se jezik i etnološko naslijeđe međusobno prepliću i čine poseban sistem svjetonazora. U tome kontekstu zanimljivo je kako je u patrijarhalnoj kulturi čuvan kult muška, makar se radilo i o najmlađim naraštajima, koji su po statusu ravni odrasloj osobi – samo zato što se odlikuju muškošću. U narodnim vjerovanjima postoji duboko usađeno mišljenje da muško kao glava porodice osigurava produžetak života roda i plemena te mu se zato mora i treba posvećivati posebna pažnja.
U nekim jugoistočnobosanskim krajevima (Foča, Rudo, Goražde, a sigurno i još ponegdje) sačuvana je apotropejska formulacija: „Da mu śemka (sjemka) ne ispane!“ Ona se upotrebljava u slučaju kada neko nešta jede, tada muško čeljade ne treba samo puko gledati, odnosno ili ne gleda, ili ono što neko jede obavezno daje i tome mlađem muškom članu zajednice. Na osnovu djelimično provedene ankete, može se reći da navedeni iskaz nije prisutan na širem bh. terenu (za što bi u cilju detaljnog opisa bilo potrebno izvršiti terenska istraživanja).
Iskaz „Da mu śemka (sjemka) ne ispane“ potvrđuje teritorijalno suženu upotrebu koja proizlazi iz mentaliteta i nekog ostatka starog vjerovanja poteklog s izvora patrijarhata. Pri tome, u jezičkom smislu gledano, nije rijedak slučaj da se upravo „istočnohercegovački“ suglasnik ś javlja u slučajevima kada je s podvrgnuto jekavskom jotovanju, pri čemu je ova leksema markirana ne samo fonetski nego i morfo-sintaksički zbog tvorbe i konstrukcije.
Zato jezički primjeri ovakvog tipa ukazuju na raskoš mentaliteta i duha govornika kod kojih se mogu pronaći i ovakve formulacije.
Jezik je, između ostalog, i formalna realizacija mentaliteta!
