Koje čitao Tuturuzu i šeh Mecu Alije Nametka, možda se sjeća kako ova dva junaka često upotrebljavaju izraz herif, ili češće: „Herif, jedan!“. I kod Bašeskije u Ljetopisu, u prijevodu Mehmeda Mujezinovića, često se može pročitati ova riječ najčešće u poziciji odrednice kakva čovjeka. Herif je riječ porijeklom iz arapskog jezika, koja je u bosanski prešla iz turskog.
Primarno arapsko značenje odnosi se na „prijatelja, sudruga, kolegu“, kako upućuje Škaljić.
Po svemu sudeći, do pomjeranja značenja došlo je u turskom, što se kasnije prenijelo i u bosanskom jeziku, gdje ova riječ znači „obješenjak, prostak“, a u kontekstu savremenog poimanja možda bi odgovarali žargonski izrazi „zafrkant, zaj...nt, j...vjetar“.
Nekad nije loše biti herif, samo treba birati vrijeme i mjesto.
