Nekidan naiđem na tekst o Hrelji od Pazara odnosno Relji Krilatici ili Hrelji Bošnjaninu, junaku opjevanom u različitim epskim tradicijama. Tako je primjetno da se u srpskoj epici navodi pod imenom Relja, dok je u bošnjačkoj, očekivano, Hrelja, kako i jeste etimološki ispravno.
Zanimljivo, u jednoj pjesmi koju je izdala Matica hrvatska, a koja je prema interpretaciji srpske kulturno-nacionalne zajednice zapravo srpska epska pjesma, spominje se također Hrelja. Međutim, kad se uđe u jezik pjesme, može se pretpostaviti da je vjerovatno riječ o pjesmi bošnjačke epske provenijencije, a do toga se podatka, pored još nekih, može doći na osnovu jezičkog izraza, a u njemu samo na osnovu upotrebe suglasnika h (mahrama, tanahan...).
Međutim, i tu treba biti oprezan, pošto stariji srpski i hrvatski izvori sporadično čuvaju spomenute relikte. Ovo je samo jedan u nizu primjera koji pokazuje kako je i koliko je važno čuvanje vlastite jezičke tradicije i nepotpadanje pod matricu jezičkog unitarizma ovoplaćenog u ideji hegemonističkih sadržaja.
P. S. U Sarajevu postoji naselje Reljevo. Rahmetli Safet Kadić pričao je kako je gledao neke austrijske karte i u tim kartama ucrtan toponim Hreljevo. Je li došao vakat da se vrati izvorno ime ovom naselju?
