U jezik su davno ušle neke riječi za koje uopće ne postoji svijest o tome da se njihova značenja izvode iz naziva stranih naseljenih mjesta. To pokazuju primjeri jemenije, šamije, dimiskije, misirke, venedika. Jemenija je vrsta mahrame koja se proizvodila u Jemenu, pa je po toj zemlji dobila ime. Isto ime nose i vrsta cipela, koje se nazivaju jemenije (npr. u epskom diskursu: „Pa na noge turi jemenije“; „Na nogama kajser-jemenije“).
Šamija je također vrsta tanke mahrame, a ime nosi po arapskom izrazu za Siriju, odnoseći se na mjesto njezine proizvodnje. Po blizini nastanka šamije javlja se i dimiskija, što predstavlja vrstu cijenjene i posebno kovane sablje u Damasku, pri čemu oblik dimiskija vodi porijeklo iz arapskog Dimišq, za što u jeziku postoje različite varijacije izraza: dimiskinja, dimišćija, demiskija i sl. (npr. u epskom diskursu: „Car mu dade sablju dimiskinju“; „Pa pripasa sablju dimiskiju“).
Sličnu namjenu oružja ima i venedik. Naime, s one strane Jadranskog mora jedno je mjesto ostavilo posebno traga na balkanske kulture, a to Venecija, koja se u različitim jezicima naziva i Venetia, noseći ime od Veneta ili Veneda, što je jedan od naziva za Slavene na Apeninskom poluotoku. Helem, u bosanskim književnojezičkim izvorima venedik je vrsta vatrenog oružja, tačnije puške, koja se proizvodila u Veneciji, mada ponegdje postoji i izraz vedenik (npr. u epskom diskursu: „Ona uze do dva venedika“; „Za pas zadje [zadi] morske vedenike“).
A nedaleko od Damaska i Sirije nalazi se i Misir, arapski naziv za Egipat, pa se po ovome geografskom prostoru naziva vrsta tikve pod imenom misirka, misirnjača, a po izvornom imenu – misir, naziva se kukuruz u turskom, albanskom i moguće još nekim jezicima.
