“Konaković ide u Budimpeštu gdje će Szijjarto naložiti mađarskim diplomatama da lobiraju za BiH” glasi kliktavi naslov teksta jednog od medija bliskog nametnutom režimu vladajuće “trojke”. Naslov fantastičan, taman koliko i Konakovićeveva titula ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, jer niti će mađarske diplomate lobirati za Bosnu i Hercegovinu niti Konaković djeluje u vanjskopolitičkom interesu Bosne i Hercegovine. Štaviše, na osnovu dosadašnjeg iskustva, od Konakovićeve posjete Budimpešti, Bosna i Hercegovina može samo imati štete.
Prisjetimo se da je Konaković u ljeto prošle godine ponizio ne samo funkciju koju obavalja već i državu koju bi trebao predstavljati, kada je sa pozicije ministra vanjskih poslova javno zamolio mađarskog kolegu Szijjarta da “lobira kod političara iz RS kako bi se okončala kriza”. Time je ne samo priznao krah “trojkine” politike serijskih kapitulacija pred Dodikom i Čovićem već je ponizio i državu javno moleći predstavnika druge zemlje da utiče na političke aktere u državi u kojoj je sam ministar vanjskih poslova.
Nije prošlo ni mjesec od takvog samoponiženja, a Milorad Dodik je bio pozvan kod Viktora Orbana na proslavu Nacionalnog dana Mađarske, gdje je primljen je kao najrođeniji i s državničkim počastima, nakon čega je obznanjeno formiranje zajedničkog vijeća manjeg bosanskohercegovačkog entiteta i Mađarske!
Nedugo nakon toga, u oktobru prošle godine, Dodik je ponovo posjetio Budimpeštu, gdje je dobio čvrsta obećanja kako će Mađarska efektivno poništiti sankcije koje su Dodiku i njegovim dvorjanima uvele zapadne države. Čak je ponovo saopćeno i naglašeno kako se “Mađarska snažno protivi upotrebi sankcija u slučaju Bosne i Hercegovine i Srba u Bosni i Hercegovini”.
A kao šlag na tortu, prije manje od mjesec, u februaru ove godine, mađarski ministar vanjskih poslova Szijjarto, upravo onaj koji će navodno “naložiti mađarskim diplomatama da lobiraju za Bosnu i Hercegovinu”, kako vele Konaković i njemu bliski mediji, ustvrdio je da je “Milorad Dodik apsolutno predan evropskom putu te ga nema smisla kažnjavati” ili mu uvoditi sankcije.
Zašto bi diplomate mađarske vlade, čiji predsjednik Orban naziva Dodika ličnim prijateljem, prijateljem Mađarske i mađarskog naroda, koji drži etničku kartu Bosne i Hercegovine na zidu tvrdeći da će biti problem integrirati “dva miliona muslimana u EU”, misleći pri tome na Bošnjake, lobirale za brzi ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju? Odgovor se krije u Dodikovoj izjavi, datoj nakon sastanka sa Szijjartom, kako “Republika srpska želi da bude primijećena na evropskom putu, s njenim ovlašćenjima, kao i da budu poštovani mehanizam koordinacije u okviru Bosne i Hercegovine te ustavni položaj BiH.”
Jednostavnije rečeno, Mađarska pomaže “integriranju dva miliona muslimana u BiH” tako što lobira da se Bosnu i Hercegovinu primi u Evropsku uniju pod Dodikovim uslovima, što će reći ne kao normalnu suverenu državu već kao kompleksnu državnu zajednicu u kojoj su entiteti i niži nivoi vlasti ovlašteni i istinski nosioci suvereniteta. Bosna i Hercegovina treba na takav način ući u Evropsku uniju kako bi jednoga dana manji entitet mogao lakše izaći iz Bosne i Hercegovine!
Bilo bi pravo olakšanje reći da kako je ministar vanjskih poslova Elmedin Dino Konaković nesposoban i neupućen te da ne zna šta radi. Konaković jeste diletant, koji svoja vanjskopolitička saznanja crpi s wikipedije, ali nije slijep i gluh. Nažalost, prije će biti da vlastohlepnog Konakovića jednostavno nije briga.
