Sarajevski otvoreni centar, uz podršku Kraljevine Švedske, od 16. do 18 juna u bašti Historijskog muzeja u Sarajevu organizuje treći po redu „Kvirhana festival“ za LGBTIQ populaciju. Ističu da im je cilj „ne samo biti ono što zaista jesu, nego i slaviti svoje identitete“. Festival će se održati i u Tuzli 1. i 2. jula, te je pozivnica organizatora adresirana „slavljenicima“ po redu „gej, biseksualnim, transrodnim i kvir osobama“, ali i „svim onima koji podržavaju LGBTIQ osobe ili propituju ustaljene norme vezane za spol, rod i seksualnost“.
Na veb-stranici Kvirhane piše kako „sigurnosna situacija za LGBT osobe u Bosni i Hercegovini nije idealna, ali da je ipak zabilježen mali broj incidenata na javnim i kulturnim dešavanjima“. Odnosno, može se slobodno zaključiti da uživaju sigurnost kao i svi ostali u državi, s obzirom na to da se „mali broj incidenata“ bilježi na svim društvenim događanjima, ako ne bismo u to ubrojali npr. postrojavanje Ravnogorskog pokreta na teritoriji manjeg entiteta, što je incident samo po sebi. Uprkos činjenici da nema opasnosti po sigurnost, organizatori navode da će „sigurnost biti u fokusu“, pa zaključujemo da se insistira na isticanju ugroženosti kao sastavnom dijelu žrtvoslovne ideologije LGBTQ ideologije. Među drugim zanimljivostima koje se nalaze na Kvirhaninoj stranici dobrodošlice su i pitanja „Ako dođem da li će me netko pipkati?“ i „Da li na festivalu mogu naći partnera/icu“. Odgovor je da „to nije primarna svrha festivala, ali da je svakako jedan od ciljeva stvaranje sigurnog okruženja za zabavu i druženje“.
Rodno neutralna djeca
Jedna od glavnih karakteristika djelovanja LGBTIQ populacije jeste konstantna tvrdnja da ne uživaju slobodu, iako se pojavljuju u javnosti kroz sve sfere društvenog djelovanja i dobijaju izdašnu podršku kako od domaće vlade, tako i od stranih centara moći u našoj zemlji. Na globalnoj sceni zastupljeni su kroz igrane filmove, crtane filmove, igračke, modu, sport i na kraju kroz politiku. Uprkos tome, svako njihovo pojavljivanje u javnosti, kroz medije ili razne projekte civilnog društva, svodi se na takozvanu „borbu za prava i slobodu“.
Mnogo puta do sada upravo u Stavu smo pisali o svim apsurdima „borbe“ LGBTIQ populacije. Ono što nazivaju „svojim pravima“ ustvari inicijativa normalizacije nenormalnosti u kojoj bi se trebalo prihvatiti da se hirurškim putem mijenja spol, da ženske osobe imaju bradu, da su muškarci trudni, da naša djeca u ranoj dobi postaju rodno neutralna, da seksualnost i spolnost postaju dio internacionalne revolucije kojoj se treba masovno aplaudirati s odobravanjem i prihvatanjem. U to spada i trend u kojem heteroseksualci prirodnim putem imaju djecu, a usvajaju ih LGBTQ parovi u raznim roditeljskim varijantama koje sa svojim transrodnim inačicama nadilaze i najmaštovitije kombinacije.
Jedna od tema na „Kvirhana festivalu“ jeste i „Budućnost jezika – rodno neutralni jezik“. LGBTIQ populacija zagovara da se djeca odgajaju bez roda, odnosno da im se prepusti da odluče šta su, muško ili žensko. Na Zapadu postoji način odgoja djece koji se imenuje „theybies“, po kojem dijete nije on ili ona, već oni, odnosno ostavlja se prostor djetetu da odluči šta je. Zbog toga je npr. Njemačka uvela zakon o trećem spolu, gdje se osobe u dokumentima mogu izjasniti i kao „ostali“, dok su roditelji i prije tog zakona mogli ostaviti prazno polje u rodnom listu novorođene djece. S obzirom na to da se i u Bosni i Hercegovini počinje govoriti o rodnoj neutralnosti, vjerovatno se može očekivati da se na popisu stanovništva brojimo kao Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Ostali, te muško, žensko i ostali.
Jedan od učesnika na festivalu Kvirhana jeste i GRID Zagrljaj, odnosno neformalna grupa roditelja i LGBTIQ + djece. Ono što ovdje „bode u oči“ jeste ovaj plus. Kategorija „djeca“ u ovom slučaju cilja na malodobne osobe, a LGBTIQ populacije ima historijat iskorištavanja „djece“ u svojim aktivnostima i promoviranjima. Jedan od glavnih ciljeva LGBTIQ pokreta širom svijeta jeste poučavanje djece i ideološka indoktrinacija od malih nogu, počevši od vrtića, a normalizacija se temelji na poučavanju nečega novoga, privlačnoga i revolucionarnoga. Zar se ova neformalna grupa roditelja nije mogla deklarisati kao Grupa roditelja LGBTIQ osoba? Kako stoji na stranici Sarajevskog otvorenog centra, GRID Zagrljaj je pokrenut prošle godine uz finansijsku podršku Evropske unije, a navodi se da će članovi grupe „kreirati pozitivne priče u medijima, školama, fakultetima i sl.“. Uskoro možemo očekivati i nametanja LGBTIQ radionica u školama?
Da Kvirhana nastoji ostvariti konekciju s djecom, ponajbolje je dokazala u svom izdanju 2022. godine, kada se festival održavao u Domu mladih „Skenderija“ i Pozorištu mladih Sarajevo. Kako drugačije objasniti simultanku u kojoj na daskama Pozorišta mladih nastupa LGBTIQ predstava Ugasimo svjetlo o ljubavnoj vezi dvije starije lezbejke po imenu Miri i Selma, a odmah zatim se kantonalno pozorište vraća na ustaljeni repertoar s predstavama „Patkica Blatkica“, „Avanture Toma Sawyera“, „Ježeva kućica“, „Princeza na zrnu graška“, „Olovni vojnik“, „Cvrčak i Mrav“... Nadati se da naredne godine neće zahtijevati da se Kvirhana održava u dječijim vrtićima.
LGBTI ne može bez iskorištavanja djece
Za LGBTIQ zajednicu normalno je i prihvatljivo da djeca od pet-šest godina odlučuju o rodnim promjenama, odnosno da dječak nije dječak već da je djevojčica i suprotno. Zanimljivo je da LGBTIQ zajednica smatra da su djeca te dobi dovoljno zreli da odlučuju o svom rodu, da im je prihvatljivo da djeca plešu po gej barovima, po paradama, da dječaci od pet godina oblače suknjice i slično. Iako je mnoštvo priča u kojima LGBTIQ osobe nakon promjene spola javno ispovijedaju žaljenje i kajanje zbog takve odluke, to ne sprečava snimanje propagandnih dokumentaraca o djetetu koje pije hormone i čeka svoju operaciju promjene spola. Sve u službi borbe da se LGBTIQ ideologija djeci nametne kao nešto normalno i primamljivo. Odnosno, radi se o klasičnom iskorištavanju i ispiranju dječijeg mozga, a bilježi se da takva djeca gostujući na TV programima pozivaju drugu da „promjene roditelje ukoliko im ne daju da budu drag kraljice“.
Upravo jedan od načina koji se u svijetu, najviše u Sjedinjenim Američkim Državama, koristi kao način komuniciranja i vabljenja djece jesu pojava „drag queen“ osoba, odnosno „drag kraljica“. Ustvari, to su muškarci, ponekad klaunovsko artificijelni, kao da su noćne more i kreature izašle iz animiranih crtića, a ponekad brkati, bradati, kosmati, našminkani i obučeni u ženske haljine muškarci koji u školama i vrtićima čitaju bajke djeci. U mnogim američkim državama roditelji su protestirali radi „drag queen“ aktivnosti, a u pojedinim državama čak je i zabranjeno pojavljivanje „drag kraljica“ pred maloljetnim osobama. Koliko je opravdana ova zabrana, govori i činjenica da je jedan od „drag kraljica“ u Houstonu, koji je čitao bajke djeci, ranije bio uhapšen zbog seksualnog napada na maloljetnog dječaka. I to nije jedini slučaj, a „drag queen“ pojave i popratna zloupotreba djece se pokušavaju predstaviti kao neka vrsta umjetnosti. Očito da se pojavljivanje „draq kraljica“ i na Kvirhani u Sarajevu podvodi pod umjetnost pa se festival održava ni manje ni više nego u Historijskom muzeju BiH, gdje će gostovati i četiri „drag queen“ kraljice.
Nije se moguće oteti i zaključku da je mjesto Festivala pomno izabrano ne zbog lokacije već zbog svoje simboličke težine. Dakle, riječ je o državnoj baštinskoj ustanovi, čime Kvirhana dobiva na legitimizaciji kao kulturni događaj od nacionalne važnosti, kao nešto što je u ravni muzejske vrijednosti, kao nešto što planira ostati i naseliti ne samo društvo već biti trajna baština. Konkretno je ova značajna institucija osnovana 1945. kao Muzej narodnog oslobođenja u Sarajevu, te je izraženo čuvala tekovine narodnooslobodilačke borbe. Postavljanjem drag queena „rame uz rame“ s herojima NOB-a ovime sugerira se novo oslobođenje, koje valjda podrazumijeva narodnooslobodilačku borbu za promjenu spola i roda. Finansijeri i organizatori očito su dobro promislili narativne strategije koje odašilju prema javnosti, u kojima više nije dovoljno da se „prošeta“ urbanim pejzažem i maše duginim zastavama, već je potrebno ući u muzejski prostor od državnog značaja.
Međutim, Historijski muzej predstavlja kontinuitet u izboru prostora te ono očito postaje pravilo jer prva Kvirhana se održala 2021. godine u Zemaljskom muzeju BiH. Čudimo se da domišljati organizator i još domišljatiji finansijer, zainteresiran za historiju Bosne i Hercegovine, nije smislio slogan „Kvirhana od Kulina bana do našijeh dana“, da se istakne tisućljetni identitet rodne i spolne državnosti koju u BiH čuva Evropska unija, Švedska ambasada, Američka ambasada i drugi.
