„Izraz 'novac ne može kupiti sreću' mogao bi biti pogrešan. Ako voliš matematiku, uzmi olovku i papir jer možeš izračunati koliko ti je potrebno da budeš sretan Izostavimo li filozofske ili duhovne uvjete, neporecivo je da je novac sredstvo pomoću kojeg ljudi žive pristojnim životom".
Tako počinje studija Jan-Emmanuela De Nevea, profesora ekonomije i bihevioralnih nauka na Univerzitetu u Oxfordu. Međutim, što smo bogatiji, to je teže doći do sreće. To je logaritamska formula. Ako osoba zarađuje 20.000 eura godišnje i uspije udvostručiti svoje prihode, nedvojbeno će biti sretna. No, ako sada zarađuje 40.000, neće biti isto toliko sretna ako zaradi 20.000 eura više, objašnjava De Neve.
Da bi se kretao unutar istih "parametara sreće", osoba iz tog primjera trebala bi barem udvostručiti tu plaću: morao bi zarađivati 80.000 eura godišnje, pa 160.000... I tako u nedogled? Ova formula ima ograničenje, upozorava De Neve. I izračunao je: oko 120.000 engleskih funti (više od 135.000 eura). Odatle se dolazi do "platoa" jer nakon toga se "više neće detektirati statistički značajan odnos između više novca i većeg zadovoljstva životom." Tek tada bi bila istinita izreka da novac ne donosi sreću.
Također, De Neve je izračunao koliko smo sretni ne samo kada novac zaradimo, već i kada ga izgubimo. Zapravo, više smo nesretni kad bankrotiramo nego što smo sretni kada postajemo bogatiji. Kada zarađujemo više novca, ispunjava se takozvana formula opadajućih emocionalnih povrata (trebamo gomilati sve veće i veće svote). Međutim, suprotno se događa kada ga izgubimo: to je ono što se zove "averzija gubitka".
Postoje i druge studije koje pokazuju da, kada već imate pokrivene svoje osnovne potrebe, možete povećati svoje blagostanje s drugim faktorima. Mark Williamson, direktor organizacije Action for Happiness, kao "poboljšivače sreće" navodi njegovanje dobrih odnosa u zajednici, biti dio nečeg "većeg od nas samih", biti otporan na nepredviđene životne izazove i biti autonomna osoba (s puno kontrole nad životnim izborima).
Pođemo li od ekonomski egalitarnijeg društva, moći ćemo izračunati nivo blagostanja stanovništva, kaže De Neve. Dakle, može se napraviti ljestvica najsretnijih naroda: u vodstvu bi bile nordijske zemlje. Tu, prema tim autorima, takozvane države blagostanja pružaju "neku vrstu psihološke sigurnosti", budući da postoji puno povjerenje u socijalnu politiku mnogih od njih.
