Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

Treći svezak, bejtovi: 2983-3013/III (drugi dio)

 

POJAŠNJENJE ZAŠTO JE HAKK UZVIŠENI SURE (FORMU, OBLIK) VLADARA UČINIO SEBEBOM UPOKORAVANJA SILNIKA KOJI SE NISU HTJELI POKORITI HAKKU, KAO ŠTO JE MUSA, A. S, NAPRAVIO NISKA VRATA NA ULAZU U KUDS DA BI SE SILNICI IZRAELIĆANA SAGELI PRILIKOM ULASKA: NA KAPIJU POGNUTIH GLAVA UĐITE I RECITE: „OPROSTI!“

 

To su dva ajeti-kerima iz sure Bekare, esteizubillah: I kada smo rekli: „Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete i koliko god hoćete, a na kapiju pognutih glava uđite i recite: 'Oprosti' – oprostit ćemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više!“, onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Riječ koja im je bila rečena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili zato što nisu poslušali. (el-Bekare, 58, 59)

Ovdje je rečeno – ulazak u Kuds (u Bejtul-makdis), ali mislim da se s ovom riječi Kuds hoće reći – Erdul-makdis – Sveta Zemlja, i da na ulazu, Musa, a. s., pravi takvu malu kapiju da bi oni ušli pognute glave. Jer toliko su bili oholi da su svojom ohološću htjeli do neba da dođu! I kad im je rečeno: (...) na kapiju pognutih glava uđite i recite: „Oprosti!“, oni odgovaraju na ovo, na ove riječi: i recite: „Oprosti!“ (Hittatun!), onda su oni što čine nasilje zamijenili Riječ koja im je bila rečena nečim što im nije kazano. Oni koji su činili nasilje, a to je odvojena grupa, nisu svi to radili, pa smo sručili kaznu s neba na te što čine nasilje, zbog poročnosti njihove. Ovo ridžz kažu da je ime i za kugu, pa da se je kuga s neba spustila i tako sve one koji su ovako postupili, istrajali u svojoj oholosti, pokosila!

Tako je Hakk od mesa i kostiju careva

postavio mala vrata. Obrati pažnju!

Obrati pažnju! – kaže hz. Mevlana. A ovim (...) od mesa i kostiju hoće da kaže: od ove forme careva postavio je mala vrata. Nećeš da se pokoriš Allahu Uzvišenom, pokorit ćeš se pred ovim vratima, pred vratima dunjalučkih vladara. Vidimo kako se ljudi pokoravaju pred carevima – dolaze tu da im se ispune njihove potrebe, razne dunjalučke potrebe, i vidite, kaže: Obrati pažnju! To je ono što smo maloprije nagovijestili: probaj da prozreš iza forme, iza slova koje zahiren vidiš – probaj prodrijeti u bit stvari da bi saznao ko stoji iza toga! Gospodar ima načina da te vrati Sebi, tj. da ti dođeš sebi, iz svog bunila u kom se nalaziš ili probudiš iz tog sna.

Dunjalučari sedždu njima čine

jer su neprijatelji sedžde Kibrijau

Oni koji žive za dunjaluk, oni ovako postupaju – sedždu čine dunjalučkim carevima jer očekuju da će tim putem doći do dunjalučkih potreba, jer im je dunjaluk cilj; oni su neprijatelji sedžde Kibrijau – oni ne žele da učine sedždu Gordom, Allahu Uzvišenom! I nemojmo misliti da se ovo odnosi samo na tamo neke nevjernike! U prvom redu moramo vidjeti kako mi reagiramo na ovo, da li mi obijamo ova vrata u nadi da postignemo dunjaluk; da li mi koristimo Ahiret, da bismo došli do ovoga svijeta!?

Nešto balege učinio je njihovim mihrabom!

Ime tog mihraba jeste: uglađeni gospodin i heroj!

Pogledajmo ovaj bejt: Nešto balege učinio je (Hakk Uzvišeni) njihovim mihrabom! To je mihrab za dunjalučare – Nešto balege... A onda nam imenuje taj mihrab, tu balegu: Ime tog mihraba jeste: uglađeni gospodin i heroj! Ko su nam heroji, ko su nam uzori?!

Jedan princ u Tunisu prolazi čaršijom i svi ustaju na noge, samo jedan ne haje za to njegovo prolaženje. Princ mu priđe i kaže: Hej, ti tamo! Zar ne vidiš kako svi ostali meni iskazuju čast koja mi pripada kao princu, zašto i ti to ne radiš?! Znaš li ti ko sam ja? A on ga pogleda, pa mu kaže: Znam ja dobro ko si ti! Početak ti je huda kapljica, kraj ti je smrdljivi leš, a između toga dvoga trbuh pun nečisti! Eto, to je ta balega koju čovjek uzme za svoj mihrab i očekuje da se na toj kapiji obogati!

Niste dostojni ovog čistog hadreta.

Čisti su kao šećerna trska, a vi kao prazna trska.

Vi koji se klanjate glavešinama i bogatašima niste dostojni ovog čistog hadreta, da bi mogli da pristupite u Hakkovu blizinu, tj. dolazak u blizinu njegovih robova, jer oni su čisti kao šećerna trska, a vi kao prazna trska.

Tim psima ovi niski ljudi poniznost iskazuju!

Lava je sramota da se takvim pokorava.

Jednom pokvarenjaku, podlacu ti podilaziš i pokoravaš mu se, jer ti vidiš tu ispunjenje svojih dunjalučkih potreba, a u hadisu nas Poslanik, s. a. v. s., upozorava, pa kaže: Onaj koji ukazuje poštivanje jednom bogatašu radi njegovog bogatstva (da bi i sam došao do tog bogatstva) – pa već mu je dvije trećine njegova imana otišlo! (Izgubio je dvije trećine svoga imana!) Ne dao Bog! Pogledajte to! U drugom hadisu nas upozorava, pa nam kaže ovako: Dobro se čuvajte blizine bogataša, učenjaka u službi vlasti i učača koji prodaje svoje učenje!

Mačka je nadzornik svakom mišije prirode.

Ali koji to miš od lavova zazire?

Mačka, u smislu šefa policije i onog nadzornika koji budno prati i motri na svakog hrsuza; na svaku osobu koja je mišije naravi, koji kao miš izađu napolje, ukradu i opet po budžacima se sakrivaju, mačka je njihov nadzornik... Ali je začudno, hikmet jedan – miš se ne boji lava, a boji se mačke! On ne zna ni osjetiti blizinu lava jer je nedostojan njegove blizine! Pod lavom se ovdje podrazumijevaju pejgamberi, evlije i veliki ljudi koji vide daleko.

Njihov je strah od Hakkovih pasa.

Gdje će se oni pobojati Hakkovog sunca?

Njihov je strah od policije, suda i ovih glavešina koji su tzv. čuvari reda i zakona, a često puta i sami su prestupnici! Gdje će se oni pobojati Hakkovog sunca?, tj. pejgambera, evlija i duhovnih velikana, čija duša sija poput svjetlosti Sunca?

Rabbijel-E'ala je vird tih velikih ljudi.

Rabbi edna je parola ovih blesana.

Rabbijel-E'ala, to svi na sedždi učimo: Neka je subhan – slava Gospodaru Uzvišenom! To je vird, to je zadaća tih velikih ljudi, izgovaraju to na sedždi i uživaju u namazu. Rabbi edna znači: Moj Gospodar niski! je parola ovih blesana, ovih koji obijaju vrata glavešina, jer ovdje su Gospodara na najnižu, da tako kažemo, stepenicu stavili, a proturili naprijed ove kao mjesta rješavanja njihovih problema! Vidite ovdje i za jednu i za drugu kategoriju upotrebljava: Rabbi!, obraćaju se Gospodaru i jedni i drugi, ali vidi kako izgleda njihov odnos prema tom Gospodaru: kod velikana je potvrđivanje Allahove uzvišenosti, a kod ovih dunjalučara je ovo – Gospodar, niski! Samo kad dopadnu nevolje, onda zapomažu i viču: Ja, Rabbi, Ti pomozi!

Ima jedan divan primjer. Jedan mudrac kaže: To tvoje – žudim za svojim Gospodarom! – čista je izlika, izgovor. Da ti to pojasnim, šta to znači, šta si ti s tim uradio. Uzeo si Gospodara, Boga Uzvišenog, kao svijeću i s tom svijećom tražiš nešto drugo, pa kad to nađeš, svijeću odbaciš! Pogledajte ovog primjera! Je li ovako i mi radimo? Ima li kod nas ovakvih stvari? Da nam je doći do nečega, a onda je to naše! I na sedždi, kad klanjamo i kad učimo: Rabbijel-E'ala!, suštinski je to – Rabbi edna!, Gospodar naš najniži! Neuzubillah!

Gdje će miš zazirati od lavova na poprištu borbe!

Nego, to su hitre gazele koje u sebi nose miris mošusa!

Ovi ljudi mišije prirode ne ukazuju ikram Allahovim odabranim robovima, niti ih mogu prepoznati, ali ove gazele koje u sebi nose miris mošusa znaju ikram učiniti tim lavovima. U ajeti-kerimu se kaže, esteizubillah: Allaha se boje od robova Njegovih učeni ljudi (Fatir, 28).

I što čovjek više stječe znanja, sve se u njemu više i više povećava strah od Gospodara. Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: Ja najbolje od svih vas poznajem Allaha i najviše se Allaha bojim!

Ovi ljudi, ove gazele, znaju ko su lavovi koji su se naoružali istinskim znanjem i žive po tome.

Idi pred lizača čanka – o, lizaču lonca!

I njega upiši kao svoga gospodara i veli-nimeta!

E ovo je jedan bejt za koji nisam siguran jesam li ga razumio. Moglo bi biti da ovo ironično kaže hz. Mevlana ovoj kategoriji koja prosi na kapijama bogatuna kako bi dunjaluk stekla, a Gospodara za leđa zabacuju, pa im ironično kaže: Idi pred lizača čanka..., jer čanak-sahan podrazumijeva da je iz nekog lonca izvađena hrana i lijepo servirana, a toga kome kaže idi naziva – o, lizaču lonca! – o, ti koji si toliko zinuo svojom pohlepom da si spao na to da kupiš mrvice na kapijama bogatuna jer to držiš da je prava stvar; onda – idi tamo i takve ljude upiši kao svoga gospodara i veli-nimeta (dobročinitelja)! Moglo bi se tako shvatiti, a moglo bi, možda, i ovako: Idi pred lizača čanka, dakle onih koji malo traže, da im otvoriš vrata – ukaži im ikram – o, ti koji si lizač lonca!, ovih mrvica što su ostale iza bogatuna, jer na takav način ćeš, ako Bog da, spasiti se, u blizini ovih robova koji nisu pohlepni, koji nisu toliko zinuli. Idi i uđi u društvo velikih i plemenitih ljudi koji su pravi, istinski dobrotvori, njih smatraj takvim i upiši ih kao svoje dobrotvore. Međutim, ti pogrešno misliš da si stvoren da služiš velikašima i bogatašima i da s njihove sofre mrvice bereš i jedeš. To ti je, nekako, bliže i lakše! Mogla bi biti ova dva pristupa ovom bejtu, možda i više, a Allah najbolje zna. Meni se čini da se ovdje hz. Mevlana ironično izrazio, kao da je rekao: Ti koji si toliko pohlepno zinuo – Hajde, onda – idi tamo! Dok oni ližu u specijalnim sahanima, ti liži ono što je u loncu iza njih ostalo!

Dosta za sad! Nastavim li dalje nadugo i naširoko

ovo tumačiti i objašnjavati, srdžba će spopasti

uglednog gospodina, premda i on zna da je tako.

Iz ovoga bejta možemo zaključiti, da hz. Mevlana vidi da je neko ovakvih karakteristika prisutan, pa će ga ovo što govori rasrditi, jer je ovaj govor – kritika upućena njemu! Premda i on zna da je tako, da govorim pravo, ja ću ipak ovdje završiti, kaže hz. Mevlana. A ako me ti na pravi način shvataš, kao dosta (prijatelja) koji ti želi dobro, koji te savjetuje na pravi način, uzet ćeš ovo što ti govorim.

Ukratko, ovo je pouka: O, plemeniti! Loše

postupaj sa zlikovcima da bi zlikovac vrat položio!

Da ne bismo ovo pogrešno razumjeli, treba se prisjetiti šta nam je rečeno prije: Udari ga po glavi, sputaj ga, loše postupaj s njim! Terbijet čini i kažnjavaj svakog zlikovca; ne daj mu da zlo čini niti da dođe do vlasti. Onda će on pred tobom glavu sagnuti i pokoriti se tebi. E sad, kako ne bismo ovo pogrešno razumjeli, u smislu: da treba uzet kandžiju ili toljagu i uvoditi red napolju! Ti, kome je ovo palo napamet, prije nego što dođeš u takvu situaciju, morat ćeš sljedeće da uradiš:

Kad s nefsom, zlikovcem, dobro postupaš,

kao zlikovci nefs loši nezahvalnost ispoljava.

Znači, obrati prvo pažnju na svoj nefs, na svog faraona! Budeš li njemu ugađao, onda će te takav nefs navesti na to da ispoljiš nezahvalnost na Allahovim nimetima. Ja, Rabbi! Pomozi nam da se probudimo po pitanju istinskog šukra! Mi previđamo sve ove darove koje nam On daje, toliko smo nezahvalni! Stotinu puta smo svjedoci bili, i u politici... Ljudi žele dobro, nije to da je čovjek pokvaren, ali ne razumije, nije prošao školu terbijje-i nefs: da je prvo sebe isterbijetio, a onda bi od njega, prema stepenu ove kvalitetne snage koja se terbijetom oslobađa, onda bi mogao da pomogne vanjskom svijetu. Vidite, onoj grupi studenata je pomoglo to što su gledali film o ženi koja je umrla, koja je otišla s ovoga svijeta, ali koja je radila dobro. Dakle, nipošto ne uzimaj kandžiju i toljagu kojim bi da svijet terbijetiš – nipošto to ne radi, nego se uhvati ukoštac sa svojim nefsom!

U jednom hadisi-šerifu ovako nam Poslanik, s. a. v. s,. poručuje: Borite se protiv nefsa grubošću! Tj., budite strogi i grubi prema svome nefsu; učinite ga suhim i bezosjećajnim: izložite ga glađu i žeđi, kao što je bezosjećajno suho drvo; hodajte goli i bosi, jer vam odjeća sakriva istinu o vama... (Šta je sve namazano preko nas i mi se poistovjetili s tim, mislimo da smo to, ova vanjština koju pokazujemo, a nismo otkrili onu tajnu našeg ega. Tako se čovjek poistovjeti s nečim što nije on i onda nastaju problemi.) Dakle: hodajte goli i bosi (jer vam odjeća sakriva istinu o vama) da biste progledali i duhovnim očima vidjeli istinu i onda se mogli sačuvati od šerra svoga nefsa – kad stvarno vidite koliki vam je on neprijatelj! Da bismo progledali, pa tek onda se mogli sačuvati od zla svoga nefsa, kad stvarno vidite koliki vam je on neprijatelj! Jer tek ćeš onda biti u prilici da to ocijeniš na pravi način.

Eto, iz tog razloga su oni koji tegobe podnose

zahvalni. A oni koji uživaju u nimetima

su buntovni i spletkaroši.

Opet nas vraća na iskušenja i tegobe, na dertove, kako bi nas probudio da bi shvatili njihov značaj i ulogu u našem odgoju, i to odgoju na pravi način. Jer oni koji uživaju u nimetima, pošto ne zahvaljuju Gospodaru (obijest je sad došla do izražaja i misle, preko svoga nefsa i šejtana, da su oni posebno dragi Gospodaru dok im daje takve nimete!), a takvi su – buntovni spletkaroši!

Buntovnik je begler sa zlatnim kaftanom.

Zahvalnik je iscrpljeni s vunenim ogrtačem.

Begler je titula u osmanskoj vojsci, zapovjednik jedne pokrajine. E onaj buntovnik (nefs) je begler sa zlatnim kaftanom – ima vlast, ima bogatstvo i tako... A onaj koji živi zahvalno i skromno – je iscrpljeni s vunenim ogrtačem (derviš). Normalno, misli na one koji halen, u pravom smislu, nose ovaj vuneni ogrtač. Ovdje nećemo govoriti o tome koliko ima onih koji su obukli vuneni ogrtač da bi dunjaluk stekli, doći će nam ders i o tome... Dakle, jedan je buntovnik, a drugi zahvalnik.

 (…) i daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan (Ibrahim, 34). Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava (el-Isra, 83).

I posljednji bejt.

Pita ovako hz. Mevlana:

Gdje će zahvalnost niknuti iz bogatstva i blagostanja?

Zahvalnost se rađa iz belaja i bolesti!

Hoće da kaže: gdje ste to vidjeli da zahvalnost nikne iz bogatstva i blagostanja, to je nemoguće!

Ovdje nas upućuje na dva ajeti-kerima, esteizubillah: Čovjek se osili kad vidi da se obogatio (el-Alek, 6-7).

I drugi: Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje (eš-Šura, 27).

Dakle, zahvalnost se rađa iz belaja i bolesti! Da ovo zaokružimo s onom poznatom pričom koja se pripisuje Isau, a. s., priča o ocu i sinu, o sinu koji je otišao od svog oca kome je rekao: Babo, daj mi moje nasljedstvo! Babo mu je to dao i on je otišao u svijet. Sve što je dobio potrošio je i došao u situaciju da je postao svinjar i da jede ono što od svinja ostane. A onda se u neka doba sjeti da ima babu, da ima svoj zavičaj odakle je došao i vrati se tamo. Babo ga s radošću dočeka. (Razmislimo o našem putu i vidjet ćemo da on ovako izgleda. Čim smo ovako postavili stvari – daj mi moje nasljedstvo! Zapamti – nema ništa tvoje ni moje – sve ovo što nam je Gospodar dao to je dar od Njega! Ali kad ja ovako nastupim: dakle, ja se odvajam od oca, ja sad sebe vidim, ovo ja toliko je veliko – ja sam neko drugi! I onda nastupaju svi problemi.) Šta se je desilo? Otišao je, sve je to protraćio i došao u ovakvu situaciju. Kad je dobio to što je od babe tražio, on se osilio. On vidi šta ima sve kod babe, kakvih darova, i on je pomislio da ga sreća čeka tamo negdje, na drugom mjestu: sad ću ja to uzeti i naći tu sreću tamo negdje... A eto kako je završio – kao svinjar! A šta ga je vratilo babi? Opet ta jedna tegoba, udarci i bolovi – osvijestili su ga, pa se zapitao: Šta ja radim ovdje? Nisam ja svinjar! Ja sam od jednog bogatog oca koji me tako obilno darovao i gdje sam tako lijepo uživao! Ja sam pobjegao od njega i došao u ovakvu situaciju! Odoh mu se vratiti!

I mi smo se tako odvojili od Gospodara, od Izvora! Ovo nam se desilo! Pa nadati se da se probudimo i da zavapimo Gospodaru: Oprosti nam! E to je tevba! Zato treba povratak: Evo, vraćam se Tebi; uradio sam nasilje prema sebi – oprosti, jer Ti opraštaš! I Gospodar će dočekati takvog odbjeglog roba, dakle svakog od nas koji mu se na ovakav način vrati. I opet dobro vidimo kakva je uloga udaraca – oni nas bude iz gafleta!

 

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab

Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!

El-Fatiha!

 

Drugi dio 70. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 10. 11. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.