Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

Treći svezak, bejtovi: 1672-1720/III, drugi dio (93)

 

NOVO POGLAVLJE

Kerameti šejha Aktaa i njegovo pletenje zembilja objema rukama

 

Jedan posjetilac ga zateče u sjenici

kako objema rukama plete zembilj.

*sjenica – koliba od pruća, hladnjak

(Ovaj vidi dvije ruke kod njega, a znaju da je bez ruke, da mu je ruka odsječena.)

On ga dočeka: “O, neprijatelju svoje duše,

u moju sjenicu si došao i glavu zavukao.

(Kako to radiš, to je needebli; kako ćeš bez izuna zavirivati u moju sjenicu, u moju kuću?!)

Čemu ta žurba u preticanju?”

On odvrati: “Od izuzetne ljubavi i čežnje.”

/Zašto si požurio da mene pretekneš u mom pozivu tebi? Kad te ja pozovem, onda dođi. Ovaj odvraća od izuzetne ljubavi i čežnje. Ovo je savjet, upozorenje da znamo kako se dolazi kod tih ljudi. A kod njih se dolazi s izunom, a tako se i odlazi od njih. I Kur'ani-kerim nam o tome govori. Kad ste na poslu s Božijim Poslanikom, nemojte ga napuštati dok ne zatražite izun, pa ako vam dozvoli, onda idite, tako i dolazite. “Pravi vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, koji, kad su s njime na nekom skupnom poslu, ne odlaze dok ne zatraže od njega dopuštenje (izun). Oni koji od Tebe traže dopuštenje – to su oni koji uistinu vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika. I kad zatraže od tebe dopuštenje radi neke svoje potrebe, dopusti kome hoćeš od njih i zamoli Allaha da im oprosti, jer Allah, doista, prašta i milostiv je” (En-Nur, 62). Kad ga je ukorio i upitao zašto je tako učinio, zašto je požurio bez izuna i kad mu ovaj odgovara da je tako postupio od izuzetne ljubavi i čežnje, onda mu šejh Akta ovako kaže:

 

Šejh se na to osmjehnu i reče: “Sada, dođi,

ali ovo pokrij, o, ugledniče!

/E kad je u pitanju ljubav i čežnja tvoja za susretom sa mnom – sad dođi, ali ovo pokrij što si vidio! Ta tvoja ljubav i čežnja upravo su te i učinili podobnim da vidiš ovo. Ali to ne govori nikome. Međutim, Gospodar je htio da to svijet sazna, a vidjet ćemo zbog čega./

Dok ja ne umrem, ne govori ovo nikom!

Ni drugu, ni prijatelju, ni prostaku!”

(Kulub-ul ahrari, kubur-ul esrari – Srca su slobodnih grobovi tajni.)

Nakon toga, drugi ljudi, kroz njegov prozor,

osvjedočiše se u njegovo pletenje.

(Sad su i drugi ljudi vidjeli ovo.)

Šejh reče: “O, Stvoritelju, Ti hikmet znaš.

Ja sam skrivao, a Ti si objelodanio!”

(Ti znaš mudrost ovoga, ja sam skrivao, a Ti si objelodanio! Ja sam želio da ovo niko ne sazna, a Ti si želio da ovo svijet sazna. Kao da se pita: Kakva je mudrost u ovome, Gospodaru?)

Dođe mu ilham – nadahnuće: “Nekolicina te

u ovoj žalosti porekoše,

govoreći: Možda je bio licemjer u tariku,

tako da ga je Bog osramotio među svijetom?!

/Nakon što ti je ruka odsječena, to je bio sebeb da te nekolicina porekne u tvom pređašnjem halu, govoreći: Možda je bio licemjer u tariku, tako da ga je Bog osramotio među svijetom?! Tj. možda se pretvarao da je čovjek od duhovne staze, tako da ga je Bog ovim činom, što mu je ruka odsječena, osramotio. Vidimo i ovdje kako nas hz. Mevlana upozorava: Nemoj sve to što vidiš naprvu osuditi! Nemoj dozvoliti da se prave ovakve konstrukcije, jer ne znaš ti ko je preko puta tebe! Allah s ovim otkrivanjem hoće da spasi ove ljude od kazne. A nismo sigurni, ne dao Bog, ako bismo se i upleli u nešto ovakvo, hoćemo li biti sačuvani. Možemo da vidimo kako ljudi jedni druge poriču, učenjaci kako poriču jedni druge. Kaže Muhjuddin Ibn Arebi, k. s., da postoje četiri vrste djela:

- islam, pokornost;

- iman, vjerovanje;

- ihsan, robovanje Bogu kao da ga vidiš; ako ti Njega ne vidiš, On vidi tebe i

- ikan (od jekin), ono sigurno uvjerenje. I onda ovako kaže:

“Kad se Hakk Uzvišeni pokaže onima koji su na stepenu islama, onda to niječu i poriču nevjernici, a kada se pokaže onima koji su na stepenu imana, onda to mogu zanijekati neki koji su na stepenu islama. Kada se Hakk pojavi onima koji su na stepenu ihsana, može se desiti da to zaniječu neki koji su na stepenu imana, a kada se pokaže onima koji su na stepenu jekina, može se desiti da bude nekih koji su na stepenu ihsana koji će to osporiti.”

Ovdje vidimo kako se rangira (stepenuje) snaga u dinu. Razmislimo dobro o ovome, pomoći će nam da shvatimo zašto su ovakvi sukobi među nama. Sjetimo se i ovog kelami-kibara: “Dobra djela ebrara su grijesi kod mukarrebina!” Rekli smo da se to nalazi u tefsiru Ibni Abbasa, r. a. Ne piše ko je ovo rekao, ali dovoljno bi bilo samo da znamo da je to on (Ibn Abbas) prenio, da je preko njega došlo. Dobra djela ebrara, znači dobrih ljudi, evlija, jesu grijesi kod mukarrebina, kod onih koji su specijalno bliski Gospodaru. Ko ovo ne zna, upada u ove sukobe. Pa i ovi (ta jedna kategorija ljudi, vjernici su) kad su vidjeli odsječenu ruku šejha Aktaa, vidimo kako na to reaguju, kako rezonuju i sumnjiče: možda je bio licemjer u tariku!? Moramo pratiti svaku riječ u bejtu, tu terminologiju ljudi koji razumiju šta je tarik, šta je duhovna staza. Sad sve do kraja, u ovih nekoliko bejtova, Gospodar mu ilham spušta i objašnjava zašto je On htio da se otkrije taj njegov keramet i da to svijet vidi:

Ja ne želim da ti ljudi kafiri postanu,

da putem lošeg mišljenja u dalalet odu.

(Šta ako je Allah u tom o kom imaš loše mišljenje?! Jer mi znamo upozorenje u hadisi-kudsiji: “Ko uznemiri Moga roba, veliju (Moga prijatelja), Ja mu navijestim rat!” Jer Allah neće da ova kategorija nastrada i zato – hoću da to vide, da vide taj znak koji sam Ja dao tebi. Da vide tu nevidljivu ruku, i to jasno da je vide.)

Ovaj keramet smo objelodanili.

Ruku smo ti podarili u vaktu rada.

(Ovaj keramet, ovu počast koju smo ti dodijelili i što smo objelodanili:

Da ti jadnici, lošeg mišljenja,

ne bi bili odbijeni od Gospodara neba.

(Allah hoće da ih na taj način sačuva.)

Ja sam tebi, bez ovih kerameta, od prije,

utjehu pružio od Sebe lično.

(Ti si već od prije pod mojim nadzorom. Moja milost te je okruživala. Pa i samo njegovo primanje ovog iskušenja pokazuje koliko je to velik Allahov rob bio.)

Ovaj keramet dao sam ti radi njih

i ovaj čirak radi toga ti stavio.

(*ovaj čirak, ovu svjetiljku, lampu, koja je osvijetlila, odnosno objelodanila taj keramet, tu počast koju sam ti dao, radi onih je što su te sumnjičili, da ne bi zbog tog sumnjičenja stradali...)

Ti si se toga prošao – straha od smrti tijela

 i od raščlanjivanja tjelesnih dijelova.

/Vidite kako nas sad vraća na dva dersa unazad kad nam je govorio da je ova ruka rukav druge ruke. Pa kad umreš, čovječe, nemoj biti zabrinut, ima drugo tijelo... Nemoj misliti da rastakanjem ovoga što je od zemlje Allah, dž. š., zamijesio ti nestaješ! I vidite kako u bejtu kaže ti si se toga prošao. Čega? Straha od smrti tijela, jer si vidio da je ona tvoja ruka koja je odsječena rukav za jednu drugu ruku, i sad ti to očigledno vidiš, sad ti to gledaš./

I posljednjim bejtom završava iznošenje ovog ilhama, nadahnuća od Gospodara:

Predodžba odvajanja glave i noge od tebe je otišla.

Stigao ti je dobar i jak štit koji odbija predodžbu.

/Predodžba (vehm) u smislu da nestaješ, otišla je od tebe. Stigao ti je dobar i jak štit koji odbija predodžbu. Eto, ovo viđenje jekina koje si ti vidio ajnen, uvjeren šta se krije iza ove pojavnosti, to je sad tvoj štit koji je pred ovim strahom od smrti tijela izuzetan kao zaštita.

Da ovdje, na kraju, još nešto kažemo. Možda će nam se postaviti ovo pitanje: Kako ovo Gospodar govori ljudima koji nisu Božiji poslanici, kako im se obraća? Božijim poslanicima kad se obraća dolazi vahj (objava), a ovdje vidimo da je spomenut ilham (nadahnuće). I onda nam ti veliki Allahovi robovi spominju šta im je poručeno, šta im Gospodar govori. Vidjet ćete, puni su kitabi toga. U čovjeku ima nekoliko tih prefinjenih tačaka, da ih tako nazovemo. To su ta nježna središta (centara) onih prefinjenih, nježnih (latifa) osobina. To su: kalb (srce); onda dođe ruh (duh); pa sirr (tajna); pa hafijj (skriveno) i ahfa (najskrivenije).

Kad hz. Ibnul Arebi, k. s., govori o zikru, on govori o tome kako se zikr manifestira kod svih ovih prefinjenih stvari u čovjeku. Pa da krenemo redom: Kako izgleda, kako se manifestira zikr nefsa, duše tvoje? Kad duša zaista zikr čini Gospodara, to se manifestira pokornošću tvoga tijela Zakonu koji je Bog objavio, dakle Šerijatu.

Kakav je zikr srca? Zikr jezika nam je svima poznat, a kakav je zikr srca? To je svijest tvoja o blizini. U ajeti-kerimu se kaže: A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli” (El-Bekara, 186). Srce oživi s ovom sviješću u ovome zikru. Kakav je zikr duha, ruha? To je zikr osvjedočenja. Sad dolazi zikr sirra (tajne), kako on izgleda? E, kaže, to je intimni razgovor roba i Gospodara; u ovome sirru Gospodar govori svojim bliskim robovima. Znači zikr sirra jeste intimni razgovor sa Stvoriteljem. Onda dođe zikr skrivenog (hafijj), to je, kaže, povezanost; i na kraju zikr najskrivenijeg (ahfa), to je nestanak. Ovi prefinjeni centri u čovjeku su pod nogama jednog od Ulul-azma, velikih pejgambera. Pa kažu da je kalb (srce) pod stopalima Adema, a. s., a boja njegove svjetlosti jeste žuta; da je duh (ruh) pod stopalima Nuha, a. s., i Ibrahima, a. s., a boja te svjetlosti jeste crvena; da je sirr (evo ovo gdje je intimni razgovor roba i Gospodara) pod stopama Musaa, a. s., (a on je sagovornik Gospodarov, Kelimullah), eto šta se dešava u sirru, a boja njegova jeste bijela. Sljedeće dođe ovo skriveno (hafijj); to je pod stopalima Isaa, a. s., a boja te svjetlosti jeste crna; i najskrivenije (ahfa) je pod stopalima poslanika Muhameda, a. s., a boja toga jeste zelena. Ako, čovječe, uspiješ na svom putu ka Gospodaru, da dođeš, da se popneš na neku od ovih postaja, onda ti piješ šerbe s izvora tog poslanika! Sve ovo navodimo kako bi nam bilo jasnije, kako to Gospodar razgovara sa svojim robovima, tj. kako se obraća svojim dobrim robovima. Taj intimni razgovor vodi se u tajni, u sirru.

 

 

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab

Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!

 

Drugi dio 40. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 10. 2. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.