Sedmični list “Stav” u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 3329-3382/III (prvi dio)
Euzubilla, bismilla, elhamdulillah
Rabbi-šrahli sadri...
Naslov:
HOROZ OSTADE POSTIĐEN PRED PSOM SEBEBOM NEISTINE U TA TRI OBEĆANJA
Zbog neispunjenja onoga što je obećavao psu, horoz, postiđen, trpi ukor psa. Pas ga optužuje i kaže mu:
„Pa, dokle će ići te tvoje laži i petljancije?
Samo laži izlijeću iz tvoga skrovišta!“
Horoz reče: „Hāšā! (Bože sačuvaj!) Daleko je od pameti
da od mene i od moga roda poteče kakva laž!
(Nemamo mi posla s takvim niskim stvarima.)
Mi, horozi, kao muezzin, pravo govorimo!
A uz to, osmatramo Sunce i pozivamo na vaktove!
U hadisi-šerifu se prenosi da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: Nemojte grditi horoza jer vas on budi na sabah, na namaz!
Vidimo u ovome bejtu kako povlači liniju: horoz – muezzin. Mi, horozi, kao muezzini, pravo govorimo! Muezzini pozivaju ljude da posvjedoče tevhid, jednoću Allaha Uzvišenog, risalet Poslanika, s. a. v. s., a onda završavaju pozivom na spas... Ako se odazovete ovom pozivu, čeka vas spas. Da uz ovaj bejt skrenemo pažnju na pozivanje. Kako mi to radimo, svi u svijetu, bez obzira kojoj religiji pripadamo? Mi ćemo sad progovoriti o onome što se tiče onih kojima je upućen ovaj poziv ezana. Na koji način mi pozivamo ljude? Znamo da je pripadnik bilo kojeg pravca ubijeđen da je istina ono što on praktikuje u svom životu. On iz te pozicije, kad poziva, želi ti dobro, jer je ubijeđen da je na pravom putu. Ali da ta stvar ne stoji tako, vidjet ćemo sad kako će nam to hz. Mevlana pojasniti, a i da i mi imamo pred sobom takav jedan pristup koji ne donosi ploda. Pogledajte, iz ove pozicije ubijeđenosti da je istina pri tebi, ti u razgovoru s drugim pokušavaš – iz želje da mu dobro učiniš – nametnuti takav stav; a čovjek zna samo onoliko koliko mu je i otkriveno... Sjećate se, navodili smo prošli put one tri vrste znanja: ilmul-jekin, ajnul-jekin, hakkul-jekin. Ovo znanstveno ubjeđenje (ilmul-jekin) – mi smo, u većini slučajeva, u ovom položaju – da smo naučeni: čitamo knjige, slušamo ljude koji nam govore i imamo sad znanje o tom predmetu... Ali ko je od nas vidio to? A u hadisi-šerifu se kaže: Nije isto čuti i vidjeti!
Sigurno je to rijetka kategorija onih koji stvari vide onakve kakve jesu. E sad horoz govori psu koji mu prebacuje da ga je prevario tri puta – to nije u adetu našem... S ovim nam hz. Mevlana hoće da pojasni da Božiji ljudi ne mogu lagati, jer oni vide stvari onakve kakve jesu i onda njihov poziv jeste poziv Bogu Uzvišenom, a ne ni njima, niti bilo kome drugom.
Pa onda kaže u ovom narednom bejtu:
Mi Sunce motrimo iznutra,
pa i kad bi nad nama leđen izvrnuo.“
Čak kad biste nas i pokrili, kaže horoz psu, mi vidimo Sunce. Odnosno hz. Mevlana na usta horoza hoće da pojasni kakvo je stanje Božijih ljudi, evlija. Čak kad biste nas nečim pokrili da nas zaklonite od Sunca, ne možete nas zakloniti, pa i kad bi nad nama leđen izvrnuli, mi Sunce motrimo iznutra! Vidite šta je to imati jasan uvid... E ovi ljudi kad pozivaju, onda je to pravi poziv. Kad Poslanik kaže u ajeti-kerimu: Reci: „Ovo je moj put, ja Allahu pozivam, na osnovu jasnog uvida – ja i oni koji me slijede...“ (Jusuf, 108)
Božiji ljudi, evlije, oni imaju jasan uvid i kad on poziva, onda nema problema. A ako mi izađemo s ubjeđenjem da smo dokučili istinu, e onda nastaju sukobi kojima smo svjedoci... Pa razmislimo, ako i dođemo u situaciju da nekome nešto objasnimo, onoliko koliko je to nama Gospodar omogućio, razmislimo na koji način ćemo to prenijeti. Pogledajte dokle to sve ide! I silom (i grupe i pojedinci) pokušavaju da nametnu svoju pamet! A samo jednu običnu stvar ne možemo da shvatimo! Čovječe, pa to je tvoje shvatanje dina, a predispozicije k'o od neba do zemlje! Što je za onoga dolje, nije za onoga gore! To mora znati onaj koji poziva... Ali nam ovo nekako teško ide, jer ego ne da da čovjek bude niži od nekoga, a pošto ne zna, recimo – većina stvari nam je pokrivena – a u hadisu se kaže: Čovjek postaje neprijatelj onoga što ne zna!, mi se onda obrušimo na tu drugu stranu! Nemojmo to tako raditi; probajmo, biiznillah, da malo drukčije gledamo znakove koji nas okružuju pa će biti manje nereda.
Dalje nam hz. Mevlana opisuje evlije:
Evlije su osmatrači Sunca.
Među svijetom su jedino oni upućeni u tajne Božije.
Osmatraju Sunce zbilje, Sunce istine i stvarnosti. Evo vidimo, mogu biti pokriveni, zastrti fizički od tog Sunca, ali oni ga nutrinom svojom vide, jer su ga pronašli u sebi. A to svi nosimo, i trebalo bi, biiznillah, da to otkrijemo na pravilan način, odgojem i slušajući ovakve ljude. I vidite ovo – oni su osmatrači Sunca, a vidjet ćemo kasnije, jedan će nam bejt pojasniti ovo... Oni dođu kao zvijezde, ili kao Mjesec, pošto izravno gledaju u njega, onda i poprimaju od tog nura, pa se onda taj nur širi među nama, odnosno tamo kuda oni idu, kuda hode. Jedino su oni upućeni u tajne Božije. Da ovdje iskoristimo ovu priču za još jednu stvar. Vidimo, pas napada horoza... Može se desiti da vidimo kod tih ljudi nešto što nam, onako, izgleda čudnovato, ili da kažemo da je kao neka vrsta nepravde učinjena prema nama, ako dođemo u kontakt s njima. Jezik za zube! Nemojmo lajati na ove ljude! Evo, pas kaže – ti si lažljivac, princ lažova! Oni, ti ljudi (evlije), ne lažu! Ako se i desi da napadnemo na te ljude, nek znamo da smo sebe vidjeli tu! Jer su oni ovako čisti kako bi mogli da prime zrake ovoga „Sunca zbilje“, tako, u njihovom čistom ogledalu mi vidimo sebe. Ne dao Bog da napadamo te ljude, da ih bihuzur činimo! Ali nek znamo, ako smo tako nešto i uradili, da smo tad napali neku našu slabost. Ima jedan interesantan primjer: – Mudrac, na daleko poznat, prolazi kroz jedno mjesto. Ljudi su čuli da će on doći i sad pročelnik tog mjesta šalje jednog od svojih sluga i kaže dovedi ga nama, jer najpriličnije je da bude naš gost, da ga mi počastimo. U tom mjestu živjela je jedna ljepotica, ali koja je u mladosti prodana i tako došla u situaciju da prodaje svoje tijelo – prostitutka, koja se noć prije toga pokajala i donijela odluku da se više nikada neće vratiti na to. Ovaj Božiji rob, pošto oni ovako vide, imaju ovakve uvide, bio je privučen uzdahom te osobe i dolazi u to mjesto. Kad mu je došao hizmećar ovog pročelnika da ga pozove njemu, on mu se lijepo zahvali i kaže: Ja ću otići kod te i te osobe (kod te žene). Hizmećar se vraća i kaže svom pretpostavljenom tako i tako... A on, povrijeđen, kaže: – Kakav je to evlija, koji ide jednoj takvoj osobi! E idem da mu to u lice kažem! A taj pročelnik, koji je i sam, s vremena na vrijeme, posjećivao tu ženu i sad dolazi pred tog čovjeka i kaže: – Čuo sam da ćeš svratiti kod takve i takve osobe. Pa jesi li svjestan ko je ona!? To je jedna nemoralna osoba! Mudrac mu kaže: – Pruži mi ruku! I ovaj mu pruži ruku, a on ga uhvati za tu ruku. – Hajde – kaže – sad pljeskaj rukama. Ovaj će, začuđen: – Kako ću to uraditi, pa ti mi držiš jednu ruku, a jedna mi je slobodna!? A on mu kaže: – Zar može biti žena nemoralna a da muškarci nisu nemoralni? I pročelnik se postidio. Vidio je da je ovaj i njega vidio i da mu je skrenuo pažnju na ono što je radio. Sreća njegova pa je bio od onih koji se pokajao. A vidite kakav je čovjek. Prepoznat ćemo to kod sebe, jer su grijesi zbog našeg ega nama vrlo sićušni, mali. Mi to ne vidimo kod nas – drugi to rade i druge treba optužiti! Vidite kako mu je dao divan primjer i svima nama. Zar može žena biti nemoralna da tu muškarca nema? E onda dođe do pljeska dviju ruku. A s ovim bejtom još nešto možemo vidjeti: Evlije su osmatrači Sunca, kao da nam kaže – pa ja sam vidio to Sunce, to Sunce je ušlo u moj život! To je njegov učitelj koji se zvao Šemsuddin – Sunce vjere. Među svijetom su jedino oni upućeni u tajne Božije, i hvala dragom Bogu što je meni dao oko da vidim kakvu on Božiju tajnu nosi u sebi, a ja sam tim putem otkrio svoju tajnu i sad je vama prenosim!
Dalje kaže horoz:
„Našu vrstu Hakk je radi oglašavanja namaza
i pripreme za njega darovao čovjeku.
Prenosi se kako je jedne prilike dok je Sulejman, a. s., sjedio sa svojim prijateljima čuo kukurikanje horoza i upita prisutne: „Znate li vi šta kaže ovaj horoz?“ Prisutni odgovoriše: „Allah i Njegov poslanik znaju!“ On im na to reče: „On ovako veli: Ustajte, o, spavači! Probudite se, o, nemarni! Tražite oprost, o, grešnici!“
Ako bismo pogriješili i u nevakat zaokujisali,
to bi nas glave koštalo.
Pošto oni rade po emru, onda ovi Allahovi robovi nikad u nevakat ne pozivaju. Ovakav zna tačno kako treba pozvati i u koji vakat pozvati, što ne znači da i mi nismo pozvani da podijelimo ono što smo saznali, učeći i putujući ovom našom dionicom, samo nemojmo nametati nikome ništa...
Vikanje u nevakat: Hajje alel-felah, („Požurite na spas!“)
našu krv bi učinilo prezrenom i dozvoljenom.“
(Turci kažu: Ptica koja u nevakat zapjeva – ne treba nam!)
Taj koji je sačuvan i čist od griješenja
to je horoz – duša vahja – i dosta!
Horoz, koji je čist od grijeha – njemu dođe melek pa mu naišareti kad treba da zapjeva i to ne radi u nevakat. Možemo se pitati: Odakle vahj životinjama? U ajeti-kerimu se kaže: Allah putem vahja nadahnjuje pčelu kako će raditi i sabirati prah s cvjetova i proizvoditi med. (v. En-Nahl, 68-69)
Njegov rob je umro kod kupca.
Tako je sav zijan pao na teret kupca.
Vidjeli smo, on je na ovaj način sačuvao konja, mazgu i roba, prodajući to drugima pa da šteta bude kod drugog. Tri puta gazda koristi slobodnu volju i obmanjuje horoza. Misli da može i svoju sudbinu preduhitriti i izigrati.
A sad u bejtu kaže:
On je sačuvao svoj imetak, ali
vlastitu krv je prolio. To dobro znaj!
Drugim riječima – čuvaj se pohlepe, ti koji ovo slušaš! Možda ćeš i doći do nekakvog imetka i sačuvati ga, ali neka znaš da je ovakva posljedica; možda ćeš dobiti krunu, a izgubiti glavu! Ne možda, nego sigurno će ti se to tako desiti!
Jedan zijan otklanja puno drugih zijana!
Tijelo i imetak su žrtva za dušu!
Eto, to je Put: Allah od vas kupuje vaše živote i imetke i zauzvrat vam daje Džennet (v. Et-Tevbe, 111). Valja biti spreman na ovu žrtvu i, ako zatreba, podnijeti je na putu Allahova zadovoljstva. Šta se dobiva kao nagrada? Vječni život! Za takvu kategoriju Allah kaže da nisu umrli, oni su živi... (v. El-Bekara, 154). Vidite, jedan zijan uđe u naš život, a njegova uloga je da te sačuva od mnogo drugih zijana. Međutim, čovjek je od žurbe, volio bi da brzo prevaziđe taj gubitak, da što prije nekako nadoknadi to što je izgubio, a on upravo treba da se desi, da bi čovjek bio sačuvan od katastrofe. Žrtvuj tijelo da bi spasio dušu!
Pred carevima, kad počnu kažnjavati,
ti imetak daješ i glavu otkupljuješ.
Poznato nam je kako se na dunjaluku otkupljuje onaj koji je kažnjen, a hz. Mevlana hoće da nam kaže kako ćeš se otkupiti pred Carem careva, a treba da se otkupiš za to nešto što si učinio i izazvao Njegovu srdžbu. Učini tevbu, nadajući se da će ti je Allah Uzvišeni primiti, i daji sadaku! Kad ljudi, svojim lošim postupcima, navuku na sebe Allahovu srdžbu, onda, da bi se spasili od kazne, neka sav svoj imetak podijele sirotinji! Samo to – nadat se je – moglo bi ublažiti Allahovu srdžbu! A u sljedećem bejtu, pita nas hz. Mevlana:
Kako si stranac postao u pogledu sudbine,
čuvajući imetak od Vrhovnog Sudije?
Šta ćeš učiniti onaj dan kad budeš odgovarao za svoj imetak, kako si ga zaradio i u šta si ga potrošio? Ta sudbina ti sigurno ide u susret, u odlasku s ovog svijeta. A onda slijedi dolazak pred Gospodara! Šta ako si stranac tome?! Ako je pohlepa zagospodarila u tebi (kao što smo prošli put govorili), jer si kao domaćin zaspao, a ona vodi kolo i ovako te gura u propast.
Pošto nam je ovdje naveo davanje sadake, da samo nekoliko kratkih hadisi-šerifa spomenemo o sadaki: Sadaka otklanja belaj i produljuje život. Sadaka zatvara 70 vrata zla. Sadaka odbija (i brani nas) od 70 vrsta raznih belaja. Sadaka gasi srdžbu Rabba, našeg Gospodara. Sadaka čuva čovjeka od ružne i teške smrti.
Jedne prilike, u vaktu hilafeta hz. Omera, r. a., izbio je požar u Medini, jak požar. Ljudi su, normalno, izašli da gase, međutim, nikako da se vatra stiša. E sad jedan, koji se našao blizu hz. Omera, r. a., pita ga: – Ja Emirul-mu'minin! Šta je uzrok ovome? Evo koliko samo vode upotrebljavamo a ništa ne pomaže? Hazreti Omer, r. a., mu kaže: – Ovu vatru ne gasi voda. Ovu ste vatru vi zapalili svojom škrtošću! Ovaj mu kaže: – O, Emirul-mu'minin, naše su kuće otvorene, mi dajemo svijetu. – Ne dajete Allaha radi, nego radi lične promocije, pa ovim ugasite tu vatru! – kaže mu hz. Omer, r. a.
Pogledajmo šta je sadaka, i kroz ovaj događaj i kroz ovaj ders u kome nam je hz. Mevlana pojasnio šta je to... A znate ajeti-kerim: Šejtan vas plaši siromaštvom... (El-Bekara, 268)
Nemoj, čovječe, dozvoliti da budeš tako prevaren! Budi ubijeđen da dajući, sigurno, dobivaš! Jer na takav način i zahvaljuješ na nimetima koje ti Gospodar daje (ako si, recimo, čovjek od prostrane nafake), a onda ta zahvalnost za sobom povlači umnožavanje tog imetka.
Prvi dio 78. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 5. 1. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.