U svakom jeziku postoji općeprihvaćena leksika i ona leksika koja je ograničena po nekom kriteriju. Jedna od leksema koja je regionalno zastupljena jeste neologistički glagol prozući ili prozuknuti, što bi značilo „prokisnuti, ukisnuti, uskisnuti“, a što u realnom svijetu nastaje djelovanjem vrenja.

U jugoistočnobosanskom govornom tipu najčešće se koriste različiti paradigmatski oblici glagola prozući, iako takav oblik ne bilježi Rječnik bosanskog jezika (2010), navodeći oblik prozuknuti te dajući već spomenuto značenje. Ono što se u navedenom govornom idiomu kolokacijski najčešće veže za ovaj glagol jeste sirće, za koje se može reći da je prozuklo, ako zaista jeste prokislo, ako se uzvrišćalo, ako je uskislo. Tretirajući problem porijekla navedene riječi, može se pretpostaviti da je glagol izveden iz riječi zukva, što se odnosi na vrstu jabuke divljake, koja daje sitne ali izuzetno gorke i kisele plodove, koji su takvoga okusa upravo zbog izuzetno visokog postotka vitamina C u kombinaciji s nekim drugim elementima.

Dakle, pošto je svojevremeno sirće najčešće pravljeno od ove vrste divlje jabuke, tj. zukve, iz toga korijena izveden je neologistički glagol kojim se označava stanje uzvrišćalosti navedene izuzetno zdrave tekućine: pro-zuk-ti, što daje prozući, odakle se formiraju paradigmatski oblici tipa prozukao, prozuklo, prozukli i sl., odnosno iz oblika pro-zuk-nu-ti, što daje prozuknulo, prozuknuli i sl., iako ovi potonji oblici nisu česti u govornom idiomu. Prema Skoku, riječ zukva dolazi u semantički dodir s glagolom „šumiti“, što se vjerovatno odnosi na proizvođenje šuma prilikom otčepljavanja boce, flaše, bačve u kojoj stoji sirće, pa je specifični šum prilikom otvaranja prvi signal da je sadržaj prozukao.

Inače, prema kriteriju savremenog oblika – zukva, moglo bi se pretpostaviti da je ova imenice analoški formirana po uzoru na druge imenice ovog tipa koje su prasl. bile imenice tzv. u-osnove: tikva, lokva, mrkva, smokva, bukva, crkva, svekrva, ali zbog nemogućnosti tačnije provjere, ostaje pitanje je li ova leksema postojala u prasl. jeziku.

A šta bude kad ideja prozukne!?