Kada su vijećnice Naše stranke u Mostaru ostale suzdržane prilikom glasanja za izbor gradonačelnika i time omogućile izbor HDZ-ovog Marija Kordića, a ne kandidata Koalicije za Mostar Zlatka Guzina, to je bila svjesna odluka unutar Naše stranke da se pozicije domogne HDZ. Obrazloženje Boške Ćavar i Irme Baralije da su ostale suzdržane jer nisu željele podržati nijednog kandidata “nacionalnih stranaka”, nije pilo vode ni tada, a sada je i više nego jasno da se radilo isključivo o tome da se HDZ-u osigura pozicija gradonačelnika.

Kada je Boriša Falatar bio kandidat Naše stranke za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda 2018. godine, to je bila svjesna odluka unutar Naše stranke da se pomogne Draganu Čoviću na način da se “raspu” glasovi za Željka Komšića.

Kada se članovi najužih porodica funkcionera Naše stranke nađu na spiskovima biračkih odbora u ime HDZ-a u Sarajevu, a u Hercegovini našestrankaši mjesta u odborima prepuste HDZ-u, onda to nije nikakva slučajnost već trgovina u kojoj se Naša stranka svjesno ne petlja Draganu Čoviću u “njegov teritorij” i pomaže mu da tu i ostane apsolutni vladar. Zauzvrat Naša stranka dobija biračke odbore u Sarajevu, koji s milijardu KM budžeta najviše i zanima Našu stranku.

Ako se desi da Naša stranka u Sarajevu i još nekim sredina s većinskim bošnjačkim stanovništvom dobije toliko glasova da može poslužiti kao HDZ-ov priljepak u formiranju vlasti nakon izbora na višim nivoima, Naša stranka će to i uraditi. Potvrdio je našestrankaš Damir Arnaut.

Tu je i uvijek spremni Elmedin Konaković i NiP da se ponude Draganu Čoviću, kao što je to i učinio više puta do sada. Sama se već ponudila i Elzina Pirić i njen PDA, Fahrudin Radončić i SBB su na vječitoj poziciji “svaka igra, svaka dobija”, pa će na kraju vidjeti šta im je najpovoljnije, mada s Čovićevim legitimnim predstavljanjem naroda nemaju nikakav problem. Fuad Kasumović i njegova lokalna stranka, ako dobiju barem jedan mandat na višim nivoima vlasti, HDZ svakako na to može računati.

Sve u zbiru, iz koalicije koja podržava Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH, Čovićev HDZ mogao bi skupiti dovoljno ruku za formiranje Vlade FBiH ili većine u državnom Parlamentu. No, prije toga prvo izmjene Izbornog zakona i osiguravanje takozvanog legitimnog predstavljanja naroda. Izborni zakon je uvjet, a učešće u Vladi FBiH je Čovićeva nagrada za lojalnost partnerima iz Sarajeva koji su na to spremni pristati. Aktuelna većina predvođena SDA na takvo što nije pristala, pa nova vlada FBiH nakon izbora 2018. godine nije ni formirana.

Ako je i bilo dileme da je to cilj aktuelnih vladajućih stranaka u Sarajevu, tačnije Naroda i Pravde i Naše stranke, Damir Arnaut je jučerašnjim izjavama definitivno otklonio svaku sumnju.

“Politika Naše stranke je, nikada sa SDA. Ponavljam, nikada sa SDA, građanima dajem obećanje da sa SDA nećemo. Vrlo jasno smo rekli da s njima apsolutno nećemo koalirati i istu stvar smo rekli za SNSD”, rekao je Arnaut, ali je na pitanje “da li je isto nikada sa HDZ-om” odgovorio da to “zavisi od brojki”. Dakle, ako to birači omoguće, Naša stranka nema ništa protiv koalicije sa HDZ-om.

Šef NiP-a Konaković davno se izjasnio poručivši da se bez HDZ-a ne može, a bez SDA mora.

“Politika realnosti je da se još ne mogu steći uvjeti da se vlast pravi bez HDZ-a. Ta stranka će i na narednim izborima (2. oktobar, op. a.) biti jedini mogući partner prilikom formiranja Vlade FBiH te Vijeća ministara...” kazao je, između ostalog, Konaković u jednom od intervjua prošle godine.

Nešto ranije, opet u jednom od intervjua, Konaković je kazao: “HDZ je nužnost u koaliranju. Ne može se napraviti Vlada FBiH bez njih.”

Pojasnio je i da bi se sa HDZ-om, paralelno s pitanjem hrvatskog naroda, rješavalo i pitanje građana koji ne pripadaju etničkim skupinama. Osim što pitanje “hrvatskog naroda” ne postoji, u Izbornom zakonu i Ustavu hrvatski narod ima ista prava kao i Bošnjaci u FBiH, jedino pitanje koje bi se tu rješavalo bilo bi pitanje omogućavanja HDZ-u potpune kontrole domova naroda i izbora člana Predsjedništva iz reda HDZ-a.

Ono što nije nimalo naivno ni zanemarivo, jeste to da sarajevska "Trojka", koja bi rado ušla u Vladu FBiH sa HDZ-om, prethodno rješavajući Čovićeve želje u vezi s Izbornim zakonom, ima podršku istih onih ambasada u Bosni i Hercegovini koje vrše pritisak na visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izmjene izbornog zakonodavstva po želji HDZ-a. Ili, bolje rečeno, sarajevska "Trojka" je laboratorija, eksperiment kakav je bila i koalicija u narodu poznata kao Alijansa za potjere. Da se radi o još jednom testiranju i kreiranju koalicija kao eksperimenata koji se provode isključivo sa strankama čije je sjedište u Sarajevu, potvrdili su i američke diplomate Matthew Palmer i Gabriel Escobar. Nekad eksplicitno, nekad manje eksplicitno, ali u više navrata su u intervjuima dali potvrdu postojanja eksperimenta zvanog “Šestorka”, a potom “Trojka”.

No, na građanima je 2. oktobra da se izjasne trče li politički zamorci počasni krug ili idu u izmjene izbornog zakonodavstva s Draganom Čovićem i po želji Dragana Čovića.

(Izvor: Faktor)