Dakako, treba imati u vidu da u jezik stalno ulaze nove riječi, tako da se npr. oblik upriličiti ne mora u strogom smislu uzeti kao slučaj tipične kroatizacije, posebno zato što ova leksema ima specificirano značenje. Međutim, u biranom jeziku treba voditi računa o tome. A ono što se može primijetiti jeste izrazito frekventna upotreba ove lekseme u primjerima kada se naglašava neki događaj koji je rezultirao prilikom za njegovu realizaciju, odakle se formira neologistički oblik upriličiti.

Sinoniman oblik ove lekseme može biti prirediti, pa makar u prilikama kada ju je moguće zamijeniti nekom drugom sinonimnim riječju. Zato neće biti zgoreg da se u “probranom” jeziku umjesto metastaziranog oblika upriličiti mogu koristiti, da je džaiz, da ima mogućnosti upotrijebiti neki sinonimni oblik, kao što su npr. u datoj prilici prirediti ili organizirati.

Inače, ovaj glagol nastao je od imenice prilika, a ova riječ opet vodi porijeklo od prefiksa pri- i korijena lik, formirajući specijalno značenje imenice prilika, za koju će Hrvati opet nerijetko kazati prigoda jer je hrvatskija od prilike.

Zato se u hrvatskoj praksi može naći i naputak, i ne bi pola jada bilo kada bi ta riječ ostala u svojoj matičnoj kući da se nije posijala u bosanskoj jezičkoj bašči pa je ne samo iznikla već i dobro behara, a njezin rezultat trebao bi roditi plodovima hrvatske blagorodne biljke koji će se konzumirati na bosanskoj jezičkoj sofri.

A zaista, nema nikakva razloga da se naputak, a shodno tome i primitak, razmnožavaju u vlastitoj bosanskoj baščenskoj jezičkoj djelatnosti kad u njoj već odavno cvatu uputstvo i uputa, odnosno prijem. A sve tri riječi, naputak, uputa i uputstvo, izvedene su iz korijena -put-. Pored toga, naputak, kao i primitak, “nezgodni” su oblici kada dolaze u množini pa onda dolazi do kolebanja jesu li naputci ili napuci odnosno primitci ili primici.

Prema bosanskoj normativnoj analogiji, trebalo bi ovo drugo, ali to onda zamagljuje osnovno značenje, što je dokaz da neki neologizmi, kakav je npr. naputak, nisu adekvatni.

Zato se treba vratiti uputstvu ili uputi za upotrebu bosanskog jezika a naputak ostaviti u drugoj jezičkoj tradiciji, čije je postojanje legitimno. A tu je mjesto i prijamu, umjesto kojeg se treba koristiti oblik prijem, iako je korijen -jam- (a što ima stare veze s glagolom imati), odakle se u bosanskim govorima javlja dijalekatski oblik jamiti, sa značenjem: ili “ostaviti” ili “uzeti”, u zavisnosti od toga na kojem se podneblju upotrebljava. Jami tj. ostavi prijam a jami tj. uzmi prijem – uhu bolje godi!

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.