Jedna od najupečatljivijih dimenzija degenerativnog procesa koji je započeo nametanjem ambasadorske “trojke” jeste katastrofalna primitivizacija kadrovske politike a zatim i vulgarizacija političkog diskursa u Bošnjaka.

Dobrodušne naivčine koje su smatrale da je dotadašnja bošnjačka politička scena prepuna polusvijeta i raznoraznih baraba, vjerovatno nisu mogli ni sanjati šta se krije ispod površine i šta nas tek čeka. Primitivni krkanluk raspojasanih kadrova “trojke” trebao je vlast i moć da bi demonstrirao svu raskoš svoje bijede.

Stara politička garda, naročito u SDA, koju su raznorazni novinari, analitičari i komentatori decenijama nemilosrdno napadali kao prizemne politikuse, nalikuje na istinsku političku aristokratiju, praktično neki nobles, u poređenju s onim što se danas glavinja, gmiže i kotrlja političkom scenom.

Toksični miks malicioznosti, krkanluka i nepatvorene stupidnosti koje demonstriraju “trojkaši” gotovo da je nezabilježen u modernoj političkoj historiji Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Bošnjaci danas zaista više ne žive u demokratiji već u  kakistokratiji – vlasti najgorih. No tako to biva kada vam vlast nameću iz stranih ambasada.

Mada kadrovi, lideri i stranke “trojke” pokazuju svoje “kvalitete” još od kada su bili opozicija, oni su ipak došli do izražaja od trenutka njihovog nametanja na vlast. Naročito je sve eskaliralo ovih dana kada se počela otkrivati mračna finansijska (narko) konstrukcija koja stoji iza ove nametnute političke koalicije dok je istovremeno “trojkina” politika kapitulacije i servilnog kompromiserstva spram velikosrpske i velikohrvatske politike doživjela spektakularni brodolom Dodikovom otvorenom najavom secesija.

Ovakav double impact toliko je izbezumio “trojkaše” da su počeli iskakati iz janjećih koža u koje su se umotali te tako sami razotkrivati svoju pravu kurjačku prirodu.

Tako je uspaničeni Elmedin Konaković, koji je koliko do jučer aplaudirao pravnoj državi, kada su hapšeni i osuđivani njegovi politički protivnici, nakon hapšenja njegovog intimusa Gordana Memije pod potužbom da je saradnik globalnog narko-kartela, odjednom otkrio ne samo “ostatake režima i duboke države” u pravosuđu već i postojanje čitave pravosudne i obavještajne mafije koja ima pipke i u međunarodnim organizacijama kakve su EUROPOL ili američka DEA! No odvažni Konaković sazvao je nekoliko press konferencija, u svojstvu Ministra vanjskih poslova naravno, kako bi zaprijetio svima koji “pakuju” njegovom kumu te im poručio “da se neće dobro provesti”. Nakon prve, Konaković je drugu press konferenciju, također sazvanu iz pozicije MVP-a, posvetio odbrani svoga jarana Memije, napadanju na tužiteljstvo i tužitelje, optuživanju političkih protivnika te pokušaju da čitav slučaj prikaže kao politički obračun.

Teško je reći šta je gore za Konakovića a šta za Bosnu i Hercegovinu. Da li činjenica što Konaković zloupotrebljava poziciju ministra vanjskih poslova s namjerom da utječe na istragu i pravosudne procese svojim intimusima ili da kao predsjednik stranke na vlasti vrši otvoreni i javni pritisak na pravosuđe kako bi prouzrokovao političke posljedice. No čovjeku koji je na vlast pokušao doći (na kraju je ipak nametnut suspenzijom Ustava) jašući na valu nezadovoljstva javnosti nastalom političkom i medijskom zloupotrebom slučaja “Memić”, takve rabote nisu strane.

S druge strane, Sabina Ćudić, potpredsjednica Naše stranke te zastupnica u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, pokušala je amortizirati političku štetu koju ovih dana trpi njena stranka zahvaljujući, prije svega, gluposti stranačkog predsjednika Edina Forte i divljanju koalicionog partnera Milorada Dodika. Dodikova otvorena najava secesije mnoge je podsjetila na svojevremenu izjavu Edina Forte, datu prilikom ulaska Naše stranke u koaliciju sa SNSD-om, o tome kako je “SNSD spreman zauzeti proevropski kurs”. Ćudićka se s pravom uplašila da će evociranje takvog nepatvorenog političkog sljepila i infantilnog laganja glasača ponovno podsjetiti javnost na činjenicu da Naša stranka doslovno slagala sve što je obećavala i da danas čini sve ono što je do jučer napada.

Ćudićkino rješenje bilo je sasvim u skladu sa subverzivnom političkom misijom Naše stranke. Umjesto da napadne svoga partnera Dodika, koji svakodnevno prijeti otcjepljenjem, negira genocid, postrojava parapolicijske formacije i poručuje da Srbi neće disati isti zrak s Bošnjacima, Ćudićka je za ratnu retoriku optužila Semira Efendića i SzBiH koji su samo istakli da se domovina treba braniti od secesionizma i agresije.

To su samo dva od mnogobrojnih primjera krajnjeg političkog primitivizma kojeg su demonstrirali “trojkaši” u svega nekoliko dana. Mogli bismo navoditi i primjer Edina Jerlagića, uposlenika Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i NIP-ovog bota, koji braneći svoga šefa Konakovića i njegovog kuma Memiju po društvenim mrežama poručuje “pakerima” iz međunarodnih policijskih organizacija da “podoje spolovilo” i tome slično ali bi bilo izlišno jer upravo takav je vokabular ogromne većine aktivnih simpatizera “trojke” a naročito NIP-a.

Ono što je još gore od takvih "kvaliteta" jeste “kvantitet”. Ko bi mogao i pretpostaviti da je bošnjačko društvo baš toliko moralno i intelektualno degradirano da je truhlež, degeneracija i dekadencija uzela takvog maha da se, kako je otkriveno u predmetu “Black tie 2” grupa narko-dilera zaista usudila planirati preuzimanje čitave države. Čini se da su za tri poslijeratne decenije Bošnjaci iz državotvornog naroda, koji je uspio izboriti vlastitu državu, sačuvati svoju kulturu i vratiti svoja prava deevoluirali u skupine individua koje udružuju i povezuju isključivo prizemni interesi i ništa više te gdje su najgori, najgluplji, najgrlatiji i najpokvareniji ujedno i oni koji predvode.

Izgleda da su došle na naplatu decenije indolencije i inercije, spavanja na lovorikama i odbijanja ideološkog, idejnog i moralnog izgrađivanja i profiliranja kadrova. Umjesto toga kao jedina bitna karakteristika za napredovanje u politici jeste bilo da li taj ili ta znaju “završiti”. I danas smo ovdje. Narasla je čitava generacija kriminaliziranih oportunih političkih idiota s kojima se može završiti jedino bez države ili u masovnim grobnicama.

Hrabra srca, britke sablje, bijele čize.