Činjenica je da je bosanski jezik u posljednjih stotinjak godina kontaminiran brojnim formama iz drugih i bliskih jezika, kako se to može primijetiti i u domeni potvrđenih orijentalizama. Među takvima spadaju i primjeri u kojima je čuvan suglasnik h, kao što je to slučaj s česticom tenane, koja je inače porijeklom iz perzijskog jezika: tenha-, što izvorno znači „sam, prazan, pust“ i sl.
Međutim, iako se kao prilagođenica ova riječ najčešće koristi u priloškoj formi – s prefiksom na-, njezino značenje u nekim aspektima donekle je blisko osnovnom značenju lekseme tenhane, pa u ovom slučaju natenhane znači: „detaljno, pojedinačno, potanko“, pokazujući na taj način semantičku povezanost osnovnog i izvedenog oblika.
U određenom normativnom i tradicijskom smislu pravilnosti, ova leksema trebala bi glasiti upravo onako kako je navedeno – natenhane, ali za jedan broj govornika bosanskog jezika ovo je dobra prilika kazati kako se opet „prećeruje“ s upotrebom suglasnika h i da nema potrebe za takvim primjerima kad se govori, kad se naučilo, kad je uobičajeno, kako drukčije nego – natenane.
Zato se na takve stavove može reći: taman, kad je svejedno, neka onda to bude – natenhane. Ako to nije tako, ako ima otpora, i ako to kome smeta, to je znak da nije tako kako se tvrdi, i da ne da nije svejedno, već je jako važno, ali ne samo u simboličkom već i u formalnom smislu. Zato se ne može ulaziti u rješenja nekih naših normativnih priručnika koji ne samo da daju opis lekseme natenane, nego uopće ni ne spominju pravilan i u tradiciji zabilježen oblik – natenhane.
Zato, kako kaže ona jedna reklama: Nije svejedno!, iako će se u Bosni reći: Ma nema veze, bitno je da se razumijemo!
***
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
