Septembar je mjesec škole, intenzivnog doživljaja početka novog prosvjetnog i obrazovnog procesa koji kreće novom školskom godinom. Više je ključnih riječi iz sadržaja institucionalnog učenja modernog društva. Dva su leksička izvora posebno važna, jedan prosvjetni, drugi obrazovni. Prvospomenuti se veže za nekoliko leksema koje se izvode iz date osnove: prosvjeta, prosvjetni (radnik), prosvjetar, prosvjećivati, a drugi za riječi obrazovanje, obrazovan, obrazovni (proces), obrazovati, pri čemu je evidentno da je moguće pronaći i drugih izvedenica koje mogu imati semantičku poveznicu sa spomenutim riječima.
Oblici koji su u vezi s imenicom prosvjeta vežu se etimološki za imenicu svjetlo(st) odnosno svijetliti, tačnije prosvijetliti. Inače, imenica svjetlo ima etimološku vezu s imenicom svijet, jer se obje izvode iz prasl. korijena *svět-. Ideja prosvjećivanja, zasnovana na institucionalnom i sistemskom duhu podučavanja i učenja (naravno i odgajanja!) novih naraštaja ljudske vrste, podrazumijeva metaforički postupak obasjanosti svjetlom znanja (uzgred kazano, u arapskom jeziku znanje i svijet imaju isti korijen, a u bosanskom su to svjetlo i svijet), zbog čega se antonimija u značenju navedenih leksema dovodi u vezu s neznanjem i mrakom. Znanje je svijetlo, a neznanje je mračno. Prosvjeta je, najkraće kazano, postupak obasjavanja znanjem, umijećem pa i dostignućem, a s njome u vezi jesu i ostale izvedenice.
Obrazovanje je leksema koja se izvodi iz glagola obrazovati, a etimološka veza vidljiva je u korijenu imenice obraz. A obraz, opet, ima veze s prefiksom ob- i glagolom rezati, odakle je izveden obraz kao dio lica. Međutim, ono što je u navedenom značenju latentno važno jeste to što obraz ima figurativno značenje, podrazumijevajući prije svega utisnuta metaforička značenja časti, dostojanstva, poštenja, čojstva, nama. Sigurno je da je u jeziku naših predaka vrijedilo pravilo da je poštena, časna i dostojanstvena ona osoba koja ima obraza, odnosno ona koja će se sistemskim načinom obrazovati, stječući znanja. Zato ne čudi da je i pridjev pošten u vezi s glagolom čitati (<po-čьt-en-).
Može se imanentno zaključiti da su prosvjeta i prosvjećivanje prvobitno značili učenje, naukovanje, znanje, dok je obrazovanje i obrazovanost put ka izgradnji cjelovite ličnosti oblikovane pozitivnim etičkim parametrima. Otuda proizlazi zlatno pravilo odgojno-obrazovnih institucija: da se bave izgradnjom zaokružene i cjelovite ljudske ličnosti i naukom i znanjem oplemenjenim pojedincem kao dijelom te zajednice.
Moderni tokovi života, silne silnice kretanja u sferi prosvjete i obrazovanja diktiraju neke nove standarde, traže neke nove forme. A prosvjetni radnik ili akter obrazovanja u principu jeste ono što proizlazi iz njegova samoga jezičkog značenja: da prosvjećuje i da gradi – obraz.
Valja ustrajati na putu prosvjete i obrazovanja.
***
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
