Desetine zemalja nude bonuse sportistima koji osvoje jednu od 327 medalja dostupnih u 15 sportova na Olimpijskim igrama u Pekingu. Prije igara, Forbes USA kontaktirao je nacionalne olimpijske komitete ili ministarstva sporta 91 takmičarske zemlje i teritorija i uspio je potvrditi da će najmanje 32 zemlje isplatiti novčanu nagradu za medalje; samo četiri države ne planiraju svojim sportašima isplatiti neku vrstu bonusa za osvajanje medalja.
Vlada Federacije BiH nedavno je objavila pravilnik po kojem, za osvojenu zlatnu, srebrnu ili bronzanu medalju na olimpijskim i paraolimpijskim igrama nagrade sportistima u pojedinačnim sportovima iznose 50.000 KM, 30.000 KM i 20.000 KM, a njihovim trenerima 50 posto tih iznosa, dok su u ekipnim sportovima nagrade za članove ekipe 20.000 KM, 10.000 KM i 5.000 KM.
Među najizdašnijim nacijama je Hong Kong, koji se takmiči na Olimpijskim igrama nezavosno od Kine, obećavajući osvajaču 561.000 eura. Turska je spremna platiti 335.000 eura za zlatnu medalju i mjesečnu penziju u iznosu dvostruke minimalne plaće. Uz to, u slučaju uspostavljanja olimpijskog rekorda, sportisti će dobiti bonus od 140.000 eura. Na trećem je mjestu Malezija, koja svojim nagrađivanim sportašima daje ček od 208.000 eura i mjesečnu doživotnu penziju od 1.000 eura.
Sjedinjene Države nalaze se u sredini grupe s 37.500 dolara za svaku zlatnu medalju, plaćajući više nego dvostruko za zlato od zemalja poput Australije i Kanade i otprilike upola manje od nacija poput Francuske i Rumunije.
Neke zemlje, poput SAD-a, plaćaju jednake iznose individualnim i timskim sportistima dok druge zemlje nude manje za grupe. Slovačka, na primjer, obećava približno 49.000 eura za zlatnu medalju u pojedinačnom sportu i prosječno oko 15.000 eura za svakog člana tima koji je osvojio zlatnu medalju, iako se tačan iznos može povećati ili smanjiti ovisno o tome kako Slovački olimpijski i sportski komkitet ocjenjuje njegovu važnost za svoj tim.
U nekim zemljama bonuse za medalje isplaćuju komiteti i ministaratva. U Sloveniji se osvajačima zlatne olimpijske medalje novac može isplatiti na oba načina: oko 20.000 eura od nacionalnog olimpijskog komiteta i oko 60.000 eura po zlatnoj medalji od vlade.
Neke zemlje smatraju bonuse za medalje oporezivim dohotkom (moraju platiti porez), dok druge taj novac oslobađaju. Danska, koja ima jednu od najviših poreznih stopa u svijetu, dodjeljuje približno 13.100 eura neoporezivo za pojedinačne zlatne medalje. Nagrade se mogu čak proširiti i na trenere i pomoćno osoblje nekih delegacija, poput Južne Koreje.
Ne nude sve zemlje izričito finansijsku naknadu za osvajače medalja. Velika Britanija i Island su među onima koje to ne čine, iako sportašima daju druge vrste podrške. Norveška, koja je bila na vrhu ljestvice osvajača medalja na Olimpijskim igrama u PyeongChangu 2018. s ukupno 39 medalja, također ne isplaćuje nagrade za medalje.
S druge strane, Forbes objašnjava da postoje zemlje koje će dati određeni iznos novca onima koji se popnu na postolje u pojedinačnoj disciplini, a manji iznos onima koji to postignu u grupnom sportu. Tu je i slučaj Grčke ili Bosne i Hercegovine koji će definirati premije nakon završetka takmičenja. Kina i Rusija, dvije olimpijske sile, navodno su isplatile osvajače medalja na prethodnim igrama, ali su odbile dati svoje podatke za igre u Pekingu.
Italija se pojavljuje dalje na listi sa 186.000 eura za zlato, 93.000 za srebro i 62.000za bronzu. Kipar je četvrti, sa 147.000 eura za zlato. Latvija zatvara Top 5, sa 140.000 eura svakom pobjedniku i nagradama za plasirane do šestog mjesta.
