Kako bi “sanirali” posljedice pandemije virusa Covid-19, Vlada entiteta Republika srpska uspostavila je Fond solidarnosti u koji mogu uplaćivati svoje dobrovoljne priloge fizička lica – građani, privatne i javne kompanije, institucije i organi uprave. U početku je taj Fond imao dnevno i po desetak uplata. Tako je bilo u periodu od aprila do jula, a onda je broj uplata počeo opadati, da bi došlo do toga da su, recimo, u oktobru 2020. zabilježene tek tri uplate, i to od općina i javnih preduzeća.
Najveći broj uplata dolazi od uposlenih javnih institucija i organa uprave i to tako da se iz njihovih neto plaća uzima određena suma novca i prebacuje u Fond solidarnosti. U principu, uplate su dobrovoljne, ali u stvarnosti se ipak radi po naredbi “s vrha”. Dakle, svakoj instituciji, javnom preduzeću ili organu uprave naredi se koliko će dati novca.
To dokazuje i dokument Ministarstva vanjskih poslova BiH koji je u posjedu Stava, a koji je dostavljen diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH i u kojem se nalaže DKP-ima da iz plaća Srba zaposlenih u DKP-ima izdvoje određenu sumu novca i uplate u Fond solidarnosti. Prema specifikaciji koja je dostavljena DKP-ima, 94 zaposlena srpske nacionalnosti dužna su za 2020. godinu uplatiti ukupno 4.199,63 marke.
Ovo zapravo pokazuje i sav očaj i bijedu vlasti Republike srpske koja naređuje ljudima da “dobrovoljno” uplate novac u Fond i pokazuje koliko zapravo novac nedostaje Republici srpskoj. Entitet koji je spao na 4.199 maraka uzetih iz plaća zaposlenih u DKP-ima očito ima puno veće probleme od Covida-19. Taj problem ima ime, zove se hronični kokuzluk.
