Čudi i brine relativna ambivalencija s kojom su u bošnjačkoj javnosti propraćene jako zabrinjavajuće informacije iz međunarodnih policijskih agencija o vezama između zloglasnih narko kartela globalnog ranga i ovdašnjih vladajućih političkih stranaka, prije svega Naroda i Pravde i njenog lidera Elmedina Konakovića.

Naravno da niko nije očekivao da će kompromitirani Konaković podnijeti ostavku, uputiti bilo kakvo javno izvinjenje ili barem dati neko suvislo objašnjenje za svoje intimiziranje s pripadnicima narko-kartela, no izuzetno zabrinjava izostanak bilo kakvog medijskog pritiska u tom smislu. U svakoj drugoj državi i društvu čak i usputni pozdrav ministra vanjskih poslova s ljudima s one strane zakona rezultirao bi prvorazrednim skandalom, ali u Bosni i Hercegovini godine 2024. to jednostavno nije tako.

Razlog za ovu pojavu nalazi se, prije svega, u posvemašnjoj medijskoj okupaciji pod kojom režimski mediji aktivno ignoriraju skandal – ne toliko zbog vladajuće koalicije, već zbog njenih sponzora, koji su, ujedno, i sponzori dobrog dijela tih medija. I to dolazimo do suštine problema.

Na političkoj pozornici, onakvoj kako je danas postavljena, naziru se vrlo alarmantni obrisi krvavih predstava kakve smo već mogli gledati prije nekoliko decenija. Scenografija, podjela uloga, scenarij, broj činova, sve podsjeća na tragedije i farse kakve su se odvijale tokom Hladnog rata u Srednjoj Americi.

I ondje su zapadne diplomatske ispostave osnivale i podržavale marionetske parapolitičke projekte, koji su se finansirali malo iz donacija za “borbu sovjetskog/ruskog utjecaja”, a daleko više iz crnih fondova, punjenih trgovinom narkoticima. Kao i danas, i tada se takav zapadni imperijalizam pravdalo borbom protiv istočnog imperijalizma.

Zaostavština decenija takve politike jesu permanentno nestabilne države u kojima je kriminal poprimio razmjere terorizma, pa danas imamo fenomen narko-kartela kao paradržava te narko-terorizma koji ugrožava i sam opstanak nekoliko centralnoameričkih zemalja.

Pored svih muka koje prolaze Bosna i Hercegovina i bošnjački narod, posljednja stvar koja im treba jesu otuđeni centri moći koji svoju snagu i utjecaj zasnivaju na vezama sa narko-kartelima i kriminalcima ostalih vokacija. Takvi neće samo uzeti prljavi novac za plakate i reklame već će kad-tad početi koristiti kriminalce kao stranačke aktiviste.

Naše društvo postepeno se navikava na vlast koja njeguje, čak i preferira, kontakte s kriminalcima ili “žestokim momcima”, kako im se redovno tepa. Takve norme i sistem vrijednosti nameću nam se izvana. Tome treba stati u kraj dok još ima vremena.