Glagol podrepiti eufemizirana je te je semantički i etnolingvistički markirana leksema. Izvedena je kao neologizam koji je primarno prisutan u kolokvijalnom jeziku, iako se njezin dijapazon upotrebe širi tako da se u svijesti govornika uopće ne primjećuje njena svojevrsna opscenost.

Korijen riječi čini -rep-, na čijoj se prepoziciji javlja prefiks pod-, u postpoziciji dolazi afiks -i- te na kraju riječi gramatička morfema -ti. Njome se označava nemogućnost izvršenja neke radnje zbog niza neplaniranih okolnosti koji utječu na njezinu realizaciju.

Obično se u rječnicima navodi da ovaj glagol znači „stati, zastati, odnosno zapeti ili eventualno zapetljati se“, što se može dovesti u vezu s ometanjem u realizaciji neke akcije.

Kako se može vidjeti, ovaj neologistički glagol korespondira s prijedložno-padežnim izrazom „pod repom“, što upravo implicira bivanje u navedenom stanju, položaju, poziciji – tj. biti pod repom, da se ne kaže neka druga preciznija riječ kojom se semantičkim prijenosom objašnjava navedeno lokacijsko značenje.

S ovim glagolom, iz perspektive apstrahiranja konkretne situacije, moglo bi biti da korespondira frazeološka jedinica „podrepna muha“, koja se prvenstveno transponira na dosađivanje kome, iako dosađivanje može biti posljedica ometanja – što predstavlja poveznicu s glagolom podrepiti u značenju ometati, a što je uvjetovano uglom posmatranja značenja dosade, za što također postoji svojevrsna frazema Ne dati (nam / vam / mu / joj /  ti) se: „Ne da nam se da završimo ovaj posao“ vs. „Podrepio nam se ovaj posao, nikako ga završiti“.

(Znači, kad neko ometa drugog u vršenju nekog posla, može postati dosadan; kad se neko nalazi u nekom učmalom stanju, bez aktivnosti i zanimanja, on također može biti u stanju dosade, ali takva osoba očito nije dosadna jer je njoj dosadno. Dakle, biti dosadan podrazumijeva aktivno, radno stanje, dok onaj kome je dosadno predstavlja pasivno, trpno stanje).

Pomjeranje značenja glagola podrepiti se i njegovo percipiranje među govornicima uvjetuje i različito poimanje, upotrebu i značenje navedenih jezičkih formi. Primjeri ovakvog tipa ukazuju ne samo na principe semantičkog prenošenja navedenog značenja, već uveliko objašnjavaju i sami mentalitet i konkretne okolnosti pod kojima su se riječi u određenom trenutku formirale, što podrazumijeva utjecaj vanjezičkih okolnosti na unutarnju jezičku odnosno značenjsku komponentu. To je sprega jezičkog i vanjezičkog svijeta!

***

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.