Dobro je primijetio Elmedin Dino Konaković rekavši da je “Bosna i Hercegovina suštinski most između Istoka i Zapada”. Nažalost, na ispraznoj frazetini i ostaje s obzirom na to da je Konakovićeva vizija takvoga mosta jednosmjerna, a sudeći prema izjavi koju je dao za Radončićev Dnevni avaz, bok uz bok s dežurnim promicateljem najgore vrste islamofobije i Fahrinim kolumnistom Enverom Kazazom.

Prije svega, kakav je to most na relaciji Istok–Zapad ako se Konakovićeva i trojkina politika sastoji od krajnje poltronske i ulizivačke pozicije koju uz nogu voda američki ambasador u Bosni i Hercegovini, a ako trebaju kojim slučajem piškiti i kakiti za dozvolu, moraju pitati njemačkog predstavnika u OHR-u Schmidta. Očito da su u pravu oni koji za brbljivog Konakovića kažu da je neobrazovan i neinteligentan jer mu je logički sklop ili pregorio ili mu je zaostao u razvoju.

Most je bogatstvo, jer spaja dvije obale, dvije nepremostivosti, dvije razdvojenosti, jer je opća metafora za prevladavanje razlika. No, Konakoviću nije cilj da se promiče suština, ono famozno “mjesto susreta” (meeting point) koje je ispisano na sarajevskoj Ferhadiji ovdje je cilj da se profitira na najgorem obliku širenja islamofobije i arabofobije. To je zaključak i činjenica (nije tek dojam) koju iznosimo nakon što su Konaković i Kazaz u Avazu udarili na Bakira Izetbegovića jer je dao intervju za arapsku televiziju Al-Arabiya, gdje je kritizirao odnos Zapada prema Bosni i Hercegovini. Dakle, uopće se ne komentira ono što je Izetbegović izrekao, već isključivo mjesto gdje je to rekao. “Udario na SAD i EU, priziva muslimane”, naslov je teksta u kojemu Kazaz i Konaković pokušavaju na krilima dobrano potrošenih zapuha islamofobije i arabofobije plašiti javnost retorikom najgorih zapadnih mrzitelja muslimana.

Pokušaj je stvaranja sljedećeg dojma: “Zamislite vi, usudio se da nas denuncira jednoj od najutjecajnijih arapskih televizija, usudio se da pozove muslimane da iskažu jači angažman za dešavanja u Bosni i Hercegovini. Zamislite vi, on to radi na nekoj mudžahedinskoj televiziji, on time nas odmiče od NATO puta i EU, on nas time svađa sa SAD, on je radikal koji je skrenuo s puta Alije...”

To što je ta ista Al-Arabiya osnovana u Londonu 1991. godine, što joj je glavni grad Velike Britanije uz saudijski Rijad i dalje središte, to što joj je Englez generalni direktor, to što su samo u posljednje vrijeme intervjuirali predsjednika Ukrajine Zelenskog i prvu damu Amerike Jill Biden, a odmah zatim i izraelskog premijera Netanyahua, to se ne pika. Baš je užasno da se Izetbegović to usudio uraditi, a da Konaković i njegovi trojkini partneri za to vrijeme dobivaju naredbe od Murphyja i Schmidta da što prije i što jeftinije rasprodaju resurse FBiH, baš je grozno to što priča Izetbegović dok trojka šuti na premlaćivanje bošnjačkih povratnika u manjem entitetu, a pred Sarajevom se okupljaju četnički protestanti.

Grozan je taj most koji gaji Izetbegović prema islamskom svijetu dok trojka gradi odnose s ministrom sigurnosti troprstašem u dalj Nešićem (Konaković je za njega govorio da je najbolji ministar), koji Bosnu osigurava navijajući za reprezentaciju Srbije u svojem kabinetu i to sve lijepo objavi uz riječi: “У Министарству безбједности страствено навијамо за Србију! Идемо орлови, до побједе!” Zar treba išta više reći? Ako bismo pitali trojku, a posebno Konakovića, trebalo bismo dodati da se mi ne trebamo brinuti jer su oni postavili mišićavog i ofarbanog orla Ramu Isaka za ministra MUP-a FBiH, a on čak ne zna pravilno ni izgovoriti Republika srpska, ali zna se slikati u teretani, zna letjeti helikopterom i izjavljuje da je “dosta bilo mekušaca”.

Ta Saudijska Arabija zaista je čudnovata zemlja. Bez obzira na mostove bilo koje vrste i bilo gdje na svijetu, svaki musliman se u njenom smjeru okreće pet puta dnevno. Ali to ne može biti argument, baš kao što očito više nikoga ne zanima argument da su Saudijci finansijski donirali ogromne svote novaca za odbranu Bosne i Hercegovine od Agresije, a vjerovatno nije ni argument to da su Saudijci nedavno uložili milione u Univerzitetsku biblioteku u Sarajevu, čime se ponosio trojkin potrčko i rektor Škrijelj. Ako to nisu argumenti, onda da dodamo to da Saudija ulaže milijarde u Netflix, da su nedavno kupili Ronalda i Neymara, koji, eto, mogu igrati za Saudijce, ali ako Izetbegović dadne intervju za saudijsko-arapsku televiziju kojoj je direktor Englez, onda je to valjda “mudžahedinska prijetnja” koja želi srušiti sve mostove sa Zapadom i od nas napraviti neku “džamahiriju”. Ma dajte, molim vas!

Ovdje bi čovjek rado krenuo psovati od količine očitog licemjerja jednog Kazaza i očitog munafikluka jednog Konakovića, ali bolje je iskoristiti prostor da dodamo kako Saudijci, iako su ih mnogi kritizirali da troše basnoslovan novac na fudbalere, uopće nisu fulali fudbal. Saudijske utakmice u kojima igraju Ronaldo i Neymar već se prenose na evropskim televizijama, već donose sponzore, već Saudija bilježi porast raznih interesa, razbija predrasude i uspješno provodi svoju politiku otvaranja svijetu.

Slično je i s Katarom, koji su neki muslimani kritizirali da je basnoslovno potrošio na organizaciju Svjetskog prvenstva u fudbalu. Takvi nisu razmišljali o tome da je Katar kao domaćin time učinio ogromnu uslugu svim Arapima i općenito muslimanima, pokazavši svijetu i organizacijsku sposobnost i gospodsku uglađenost i modernost. Iako je Katar mnogo manji od Saudije i te dvije zemlje imaju historijat rivalstva, to ne umanjuje činjenicu da su prepune (u milionima) Zapadnjaka, i to ne bilo kojih – najvećih stručnjaka u oblastima arhitekture, robotike, dizajna, medija...

I sve to može, i sve to supostoji, ali ako Izetbegović nešto priča tamo nekim Arapima, Kazaz upozorava da nas svodi na vjersku skupinu i mora da je to neka prijetnja. Istim su tezama javnost devedesetih plašili Karadžić i Milošević, ali vi ne brinite, rajo bosanska, vas štiti Ramo Isak iz teretane.

Na koncu, prozreli smo namjere trojke, koja sa svojim ambasadorskim mentorima autokolonizira Bošnjake – i to autošovinizmom. Poručuju da naš most prema Istoku treba ići preko Zapada, odnosno da smo suspektni zbog onoga što jesmo pa tako jedinu vezu s Istokom smijemo imati preko Zapada, onako i onoliko kako nam Zapad dozvoli.

To nije most, to je prosjak na mostu.