Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

 

“Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 2077-2109/III, drugi dio (109)

 

E vidite sad ovoga bejta:

Ovo što govorim po mjeri je tvog shvatanja.

Umirem u tuzi za ispravnim poimanjem.

Ovdje je uputio i na poznati hadisi-šerif: Obraćajte se (govorite) ljudima prema mjeri njihova shvatanja, njihove pameti – Kel-limun-nase ala kadri ukūlihim. U hadisima sličnog sadržaja ima i dodatni tekst: ...jer čovjek postaje neprijatelj onoga što ne zna. Zato moramo znati da ne upadnemo u ovu zamku suda. Ako je stvar nedokučiva za nas, onda se suzdrži, makar nemoj suditi, ne donosi ništa, nikakav sud, jer će se taj sud protiv tebe okrenuti. I vidite: Ovo što govorim po mjeri je tvog shvatanja, to kaže i meni i tebi, i svakom ko čuje ovo; to je takav govor, od Allaha nadahnut, da će svako naći ono što je za njega. Ali onda dodaje: Umirem u tuzi za ispravnim poimanjem, jer vidim koliko je to teško da vas povedem tamo gdje bih volio, da vidite stvari onakvim kakve zaista jesu, onakve kako je meni dao Gospodar da vidim. Međutim, to teško ide. Uzalud bih govorio, ne biste me razumjeli! E sad, uz ovaj bejt sigurno ide i ovo pitanje: Kako da na pravilan način pristupimo ovakvom govoru? Prvo, u prvom redu, Božijem Kitabu, da bismo ga shvatili na pravi način, potom govoru Božijeg Poslanika i ostalih poslanika i onda Allahovih bliskih robova.

Kako da pristupimo tome na pravi način? Jedan sredovječan čovjek pita jednog muhaffiza (onog koji izvodi učenike u hifzu, koji ih vodi sve dok ne završe hifz, dok ne nauče Kur'ani-kerim napamet), pa kaže taj čovjek svom muhaffizu: – Mogu li ja s ovim godinama (oko 45-50 godina) biti hafiz? Kaže mu muhaffiz: – Zašto da ne. – Pa znam, ali toliko imam obaveza, onda ove godine, memorija me izdaje, ne mogu više da pamtim, i još puno toga, porodica i tako... E u tome je problem. Ako to budeš znao staviti na pravo mjesto, tamo gdje i pripada, vrlo ćeš lahko učiti hifz. Vrlo lahko, jer tamo čemu ti pridaješ značaj i vrijednost, onda se u čovjeku bude kuvveti koje je Allah pohranio u njemu, u to, da kažemo, krunsko stvorenje – čovjeka, koji je kruna stvaranja. Onda ćeš vidjeti kako iz tih dijelova koji su u tebi pokriveni počinju da se otvaraju kuvveti koji će ti olakšati to čemu si se posvetio. Pa sad, da mu pojasni, kaže: – Uzmimo ovo da te neko pozvao na jedan prijem i sad si ti na tom prijemu upoznao dvadesetak ljudi. Poslije, kad se sve završilo, ja te pitam kako se zovu ti ljudi, vjerovatno bi slabo koje ime zapamtio, malo od toga. Ali uzmi sad ovo ovako: ideš na taj sastanak i ja ti kažem: od tih, dvadeset jedan ima u džepu 10.000 eura, dat će ti to, tu svotu novca, ako zapamtiš njegovo ime. Šta misliš koliko bi imena zapamtio od tih dvadeset? Najvjerovatnije svih dvadeset. Sama ova tvoja koncentracija, da bi dobio to što želiš, jer si tome dao značaj, budi iz tebe kuvvete koji će ti pomoći da to sve upamtiš.

Kako prilazimo ovim porukama? Mi sad imamo pred nama prisutnu misao, a odsutnog kazivača fizički, jer je ovo izrekao hz. Mevlana prije možda 750 do 800 godina, a pred nama misao stoji. Ovo je on izgovorio. Pošto smo ušli u ovaj ders, ponovo podsjećajući se na te robove koje je Allah oslobodio prostora i vremena, zar je moguće prići ovoj misli a zanemariti onoga ko to govori?! Ako se svim svojim kuvvetima okrenemo njemu, onda smo mi poput Dekukije. Nemojmo samo misliti da te svijeće stoje u nekom davnom vremenu... (To je sad, takvo mišljenje, naš ahar!) Ali, zašto mi ne bismo izašli iz ovog ahara i onda, biznillah, dolaze ti te svijeće u tvoj život, koje će onda otkriti u tebi ovaj kuvvet pa kazati – de, bujrum ti sada, sad si ti to! Jer davno smo mi spominjali kako u predajama stoji da je hz. Mevlana nakon rastanka s hz. Šemsom po pustarama oko Konye tako hodio i dozivao: Šems, Šems!, dok mu se jedan dan hz. Šems nije pojavio, vidio ga i rekao mu: Nemoj me više zvati. Od danas si ti Šems!

Eto, to nam treba, taj susret, zato gledajmo dobro kako se susrećemo s ovim stvarima; ako budemo dali značaj ovome, u prvom redu Objavi, otvorit će se značenja pred nama, pa inšallahu teala, ako je u pitanju hifz i pamćenje, uspjeh neće izostati. Jer, znate kako je u jednoj od predaja rečeno: – Gospodar pomaže one ljude koji čuju moj govor, to kaže Poslanik, a. s. Čuli su ga, zapamtili ga, čuvali ga i prenijeli drugima koji ga nisu čuli. I onda je dalje u toj predaji rekao: – Ima ljudi koji nose znanje, ali ne razumijevaju, pa neka ga prenesu onima koji će to razumjeti. Pa ako i ovo slušamo, gledajmo da to na najbolji način čujemo, da na najbolji način prenesemo drugom. Jer je to kao da mu prenosiš svjetlo, a možda će taj odsutni bolje razumjeti od tebe. Ali ako je to sve s lijepim nijetom, imat ćemo, ako Bog da, i mi korist.

E poslušajte sad ovih nekoliko slikovitih bejtova:

Shvatanje je voda, a tjelesna egzistencija testija.

Kad se testija razbije, isteče voda iz nje.

Ova testija ima pet dubokih rupa,

u njoj ne ostaje ni voda ni sam snijeg.

 Tj. ovo naše tijelo ima pet osjetila, ovi kuvveti poimanja cure napolje. Zašto?

Ti si također čuo emr: “Obarajte poglede!”

Ali stopu ne spuštaš na pravo mjesto.

Čuo si Allahovu naredbu, a opet ideš da svašta vidiš. I ono što je zabranjeno. Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim: Reci muminima da obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna o­no što o­ni rade (En-Nur, 30). Odmah poslije ovoga ajeti-kerima dolazi drugi, duži ajeti-kerim u kojem se kaže: A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim o­noga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o, vjernici, da biste spašeni bili! (En-Nur,31)

Putem tvojih usta govor tvoje shvatanje odnese.

Uho je kao pijesak. Tvoje poimanje popije.

Dobro vodimo računa o ovome, jer putem tvojih usta, nepromišljene riječi, gubi se tvoje shvatanje, a uho je kao pijesak, upija (sluša) svašta i tako tvoje poimanje popije. Nestade ove vode koja je trebala da bude sadržana u ovoj testiji, voda poimanja, pa ne možemo da shvatimo kad dođemo u kontakt s ajeti-kerimom, s hadisi-šerifom, s kelami-kibarom (govorom velikih Allahovih robova).

Na takav način i druge tvoje rupe

odvlače vodu tvoga podrazumijevajućeg poimanja.

Na takav način... Znači, upotrebljavajući sve ove kuvvete onako kako ne treba, odoše svi ovi kuvveti! Jedne prilike učenik jedan pozvao na sofru pira hz. Muhammeda Nakšibenda, k. s., da ga počasti i on je došao kod njega s nekoliko svojih učenika, pa kad je sofra iznesena, on neće da pruži ruku da uzme ni zalogaja. Učenik ga pita: – Učitelju, ovo je sve halal pripremljeno, zašto nećete da jedete?! A on odgovara: – Zamijesio si tijesto, ispekao hljeb i ovo pred nas iznio, ali je to bilo sa srdžbom. Ako pojedemo ovo i to se razgradi u našem tijelu, to će biti vrata da šejtan uđe u nas i da posije smutnju. Eto kako se ovi kuvveti gube i kako ova kategorija (on, šejtan, i njegova vojska...) čeka da mu se otvori taj prostor. Sad je ovdje spomenuta, ako u ovom smislu razmišljamo, i duhovna hrana. Čak ako i poruku dajemo, a ako je ona pomiješana s nekakvim stvarima koje su bolesne i kad to “pojedemo” pa kad se to razgradi i sami ćemo postati bolesni i tu bolest dalje širiti, jer smo mi mnogi puni tako “divnih” stvari! Na koji način smo ih primili, u kakvom smo halu mi bili kad smo to primali, to se razgradilo unutra i onda u neka doba možda se pitamo prvo za sebe, a i za druge: Pa kako ovo ne ostavlja pravi, očekivani efekat!? Kako to izostaje?! Evo, neka nam budu ovi bejtovi i ovaj primjer pira Nakšibenda pouka kako to i na koja vrata, neprimjetno, ulazi šejtan i njegova vojska i kako smutnja biva posijana.

Ako iz mora vodu odstranjuješ,

bez naknade, to more ćeš kopnom učiniti.

Jednog dana nestat će i te vode ako nemaš odakle da je nadomjestiš.

Nije od vakta, inače bih vam kazivao o stanju

ulaska naknada i zamjena,

i odakle te naknade i zamjene

moru dolaze nakon rashoda.

Nije od vakta da o tome govorim, inače bih vam podrobno objasnio kako iz vaše glave to, ta dragocjena tečnost (misli na pamet), istječe i odlazi, a šta na njeno mjesto dolazi. I pogledajmo danas, u ovom vaktu, u vaktu ovakve komunikacije, kako budemo i prije nego što nas i fizički neko zarobi, osvoji, kako prije toga budemo porobljeni, pa im bude vrlo lahko obaviti taj zadatak. Zašto? Zato što su nam prije toga ukrali pamet. I sad mi, padajući pod utjecaj toga što slušamo i gledamo (a šta sve ne gledamo i ne slušamo!), ne vidimo kako na taj način ova tečnost našeg poimanja izlazi napolje, kako bivamo porobljeni. Onda, da i to kažemo, čitali smo i prije u nekoj bliskoj historiji, a i u našem vaktu svjedočili, pa smo mogli da vidimo kako neke male zemlje drže potčinjene neke mnogo veće, mnogoljudnije zemlje, jer su ih davno prije na ovaj način porobili. Kuda se mi, na koju stranu okrećemo? Vidimo (mogli bismo danas to da kažemo) kako je iz jednog ugla već izašlo sunce sa zapada... Ne mislim na geografski zapad, nego na poimanje života, na taj zapadni pristup...

Ja bih vam sad to rekao, kaže hz. Mevlana, ali nije od vakta.

Vidjet ćemo tokom kazivanja Mesnevije, ako Bog da, kazat će nam i o tome ponešto.

Stotinu hiljada živih bića iz njeg vodu pije.

Oblaci, također, izvana uzimaju nešto od toga.

Hoće da nam u ova 2-3 bejta objasni kako se taj krug zatvara, kako taj rashod biva nadomješten. Stotine hiljada živih bića uzima tu vodu, pije je i raznosi po zemlji, a i sama se isparava, da bi onda u vidu kiše bila vraćena u izvore i rijeke koje provre i nabujaju, pa će se opet ta voda vratiti moru. Zato uvijek imamo pred sobom i more i rijeke – rashod i naknadu, i stalnu kružnu smjenu toga.

Iznova, more te naknade privlači.

Odakle? Pametni, dalekovidni ljudi znaju.

Nije to sakriveno, vidimo kako se to odvija pred našim očima. Ono u što se utrošila morska voda na kopnu, opet se ta voda skuplja i u obliku potoka i rijeka teče u more.

Priče započesmo iz žurbe.

Ostadoše bez rezimea unutar ove knjige.

Kao da nam kaže, toliko žurim da vam ovo prenesem, pa razumite ovo, što bismo mi rekli, prelaženje s jedne priče na drugu. Vratit ću se ja ponovo i zaokružit ću vam ovo što sam započeo, jer sad vam izgleda da su ove priče, unutar ove knjige (Mesnevije) ostale bez rezimea, kao da ih nismo dovršili niti dali njihovu pravu srž i njihov smisao. Ali neće tako ostati, vi samo dobro pratite ovo što se kazuje i, inšallah, vidjet ćete kako će se stvari lijepo složiti. Pa stat ćemo na ovom bejtu. A nastaviti, inšallah, na sljedećem dersu.

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab

Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!

El Fatiha!

Drugi dio 50. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 19. 5. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.