Kanton Sarajevo nakon deset godina dobija Urbanistički plan za urbana područja sarajevskih općina Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža i Vogošća, te urbanistički plan za urbana područja Ilijaša, Hadžića i Trnova.

Najavio je to gromoglasno premijer KS, Nihad Uk zajedno sa ministrom komunalne privrede, infrastrukture prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS, Bojanom Bošnjakom i direktorom Zavoda za planiranje razvoja KS, Farukom Muharemovićem.

Uk je, kako je jučer objavila FENA u svom izvještaju sa press konferencije,  naglasio da je to jedan od najvažnijih dokumenata koji će Vlada i Skupština KS donijeti, jer se njime uređuje prostor zajednice, Kantona Sarajevo, s ciljem kvalitetnijeg života građana.

„Dokument je kreiran po savremenom pristupu u svijetu. To je tzv. 15-minutni grad, a to znači da građani KS-a u krugu od 15 minuta pješačke distance mogu svoje potrebe realizirati, bilo da je to sport, kultura, zdravstvene usluge“, pojasnio je Uk.

Usvajanjem tog dokumenta, dodao je, ostvaruje se pretpostavka za razvoj drugih planskih dokumenata u KS-u. Pored ostalog, Urbanističkim planom su pozicionirane tri tramvajske pruge - prema Dobrinji, Rajlovcu i Šipu na Barama.

Plan koji je iznio premijer Uk sa svojim saradnicima je krasan, ambiciozan i lijepo zamišljen. No, postoji sitan problem. Predstavila ga je vlast koja ulazi u sedmu godinu vladavine kantonom u kojem ne da nisu riješili nego čak nisu ni olakšali niti jedan od infrastrukturnih problema koji muče Sarajlije i sve one koji svakodnevno dođu u grad. I da se odmah razumijemo, obnova pruge je važan projekat. No, pruga nije bila problem Sarajeva. Problem je što ni danas niko ne zna koliko je obnova koštala. I kamo su otišli novci. 

Svakoga dana građani provode sate zaglavljeni u svojim vozilima u nesnosnim gužvama na ulazu i izlazu u grad, na zakrčenim gradskim prometnicama, bez mjesta za parkiranje.

Ambiciozno najavljene gradnje nekoliko transverzala koje će olakšati promet u zagušenom gradu su ostale samo to, ambiciozne najave. Umjesto njih imamo prljava, zapuštena i napuštena gradilišta, svakome ko prođe bilo kojom od najavljenih transverzala jasno je da od njihovog otvaranja još godinama neće biti ništa.

Kako očekivati rušenje cijele jedne zgrade u naselju Grbavica i proširenje na četiri trake prometnice koja prolazi srcem grada ako vlast već dvije godine probija rok za gradnju 500 metara ceste, ponavljamo 500 metara ceste, na spoju sa autoputem u sarajevskom naselju Boljakov potok? Drugi rok za završetak radova bio je 31. decembar 2023. godine, probijen je i nema naznaka kada će radovi biti okončani. Zaista mislite da vlast koja ne može okončati tako jednostavan posao može srušiti cijelu jednu zgradu, izgraditi drugu stotinjak metara dalje i nakon toga napraviti novu cestu? 

Kako očekivati nove pruge, parkove i 15-minutni grad kada se vlast pohvali da je rok za gradnju kružnog toka godinu dana? Kako očekivati ispunjenje Ukovih planova kada asfalt na jedinoj renoviranoj gradskoj prometnici, na 300-tinjak metara ulice Džemala Bijedića, propadne pola godine nakon postavljanja?

Mislite li zaista da će Sarajevo dočekati nove tramvajske linije i naselja kada svakodnevno svjedoči gomili šticara i pretovarenih šlepera koji kruže tranzitom jer vlast godinama nije u stanju okončati gradnju zaobilaznice? Iako ista ta vlast ima i svoje načelnike u tri od četiri gradske općine?

Mislite li zaista da Ukove planove može realizirati vlast koja spektakularno najavi radove na novoj tramvajskoj prugi ka Hrasnici i onda šuti mjesecima zašto radovi nisu odmakli dalje od svečane vrpce? Vlast koja šuti o tome šta je problem sa projektom, šuti na pitanje zašto se za taj projekat izdvajaju dodatni milioni iz budžeta može izgraditi tri nove pruge u naseljima u kojima pruge nikada nije bilo?

Namaštan i planovi su jedno, realnost je, nakon šest godina vladavione "trojke" nešto sasvim drugo. 

Sarajevo je užasno prljav grad, zapušten, sa napuštenim gradilištima, bez parkinga, sa nefunkcionalnim javnim prijevozom, bez dovoljno vrtića, parkova, igrališta, trgova. Sarajevo je grad sa improviziranom pijacom koja dočekuje putnike sa aerodroma dok se kotrljaju u beskrajnoj koloni.

Sarajevo je grad koji se hvali Olimpijadom iako nema nijedno funkcionalno sportsko borilište. Ima pola stadiona, dva stadiona koja su u stanju raspada i opasna su po život, ima memljivu, praznu gradsku dvoranu koja tu još uvijek stoji isključivo zbog nostalgije besposlenih šezdesetogodišnjaka.

Ima, doduše, stazu Jure Franko. Ima vlast koja na svaku kritiku odgovara u Vučićevom stilu, pitanjem šta su radili oni prije njih. Ima ministricu obrazovanja koja osniva privatne institute i igra se svake školske godine e-dnevnicima. Ima direktora Domova zdravlja u stanju raspada, neokrečene i nedezinficirane, o kojem vlast šuti nakon skandaloznih navoda medija o korupciji pri zapošljavanju. Ima navodno i policiju, mada ih niko nikada nije vidio da patroliraju gradskim naseljima ili kažnjavaju nepropisno parkirane.  

Ima ministra prometa koji drugi mandat provodi slikajući se pored jednog te istog tramvaja. Ima premijera koji obećava kuće od čokolade i prozore od marmelade.

Sarajevo je grad koji živi samo u mašti i u Facebook objavama doskorašnjih NGO aktivista koji su, zahvaljujući Ambasadi, ničim izazvani, došli na vlast.

I sada nemaju pojma šta da rade s tim.