Zlatan Begić vanredni je profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Njegova uža specijalnost je ustavno pravo. Potpredsjednik je Demokratske fronte i nosilac liste za državni Parlament na predstojećim Općim izborima. Razgovor smo vodili povodom njegove kandidature za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, o ustavnim temama, ali prije svega borbi za demokratsku Bosnu i Hercegovinu, zemlju jednakih prava za sve. 

STAV: Hrvatska je insistirala da u deklaraciji Procesa Brdo – Brijuni stoji konstrukcija o legitimnom predstavljanju, što članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić nisu prihvatili. Mislite li da se Hrvatska previše petlja u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine?

BEGIĆ: Sigurno. Hrvatska se ponaša potpuno neevropski. Izlazi iz okvira dobre prakse i međunarodnog prava kada je riječ o Bosni i Hercegovini i proizvodi nestabilnost, nemir u našoj zemlji i, osim toga, ne poštuje niti presude Evropskog suda za ljudska prava, gura neke svoje velikodržavne projekte, insistira na održanju principa konstitutivnosti koji mi, u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava, naprosto moramo eliminisati iz našeg ustavno-pravnog poretka zato što je diskriminatoran, zato što je taj princip uzrok ne samo etničke diskriminacije u fazi izbora institucija vlasti, u fazi crpljenja izbornih prava građana, nego je diskriminatoran i u fazi donošenja odluka, povodom čega se također vodi spor, ja ga vodim u Strasbourgu pred Sudom za ljudska prava jer kroz domove naroda, konkretnije, kroz Dom naroda državnog parlamenta, potpuno se anulira izborna volja građana, a kroz instrument entitetskog glasanja uvodi se princip nejednake vrijednosti glasa, što su sve nedemokratske pojave koje dokidaju princip efektivne političke demokratije na kojem počiva i sama evropska konvencija o ljudskim pravima i sve evropske vrijednosti. Dakle imamo potpuno neevropsko i nedemokratsko ponašanje naših susjeda.

Hrvatska se čak pokušala umiješati u ovaj spor u Strasbourgu kao zainteresirana strana. Možete zamisliti, pozivaju se na to što su oni potpisnici Dejtona i što su oni po vlastitom ustavu zapravo sami sebe zadužili da se brinu o Hrvatima ma gdje se oni nalazili u svijetu. Oni bi se prvo trebali brinuti o Hrvatima u Hrvatskoj i svim građanima Hrvatske, a institucije Bosne i Hercegovine postoje da bi se brinule o svim građanima Bosne i Hercegovine, uključujući i pripadnike hrvatskog, srpskog, bošnjačkog naroda i svih nacionalnih manjina. Evropski sud za ljudska prava je odbio zahtjev za miješanje u spor koji se vodi, a koji se tiče nejednake vrijednosti glasa u procesu odlučivanja unutar Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, time jasno stavljajući do znanja da Bosna i Hercegovina u pravnom i svakom drugom smislu ne može biti kolonija susjednih država, u ovom slučaju Hrvatske.

I to što je Hrvatska potpisnik Dejtonskog mirovnog sporazuma nije nikakva pozitivna referenca za naše susjede, nego je to krunski dokaz da su oni učestvovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Opšte je poznato da je Dejtonski sporazum mirovni sporazum, potpisnici su države koje su učestvovale u ratu na teritoriji BiH, a čim ste kao država učestvovali u ratu na teritoriji druge države, onda ste agresori i oni bi se sve manje trebali pozivati na tu činjenicu, sve manje se i pozivaju kada nije u javnosti prošla teza da su oni garanti mirovnog sporazuma, što je apsolutno netačno, nisu oni nikakvi garanti, oni su stranka tog mirovnog sporazuma. Taj njihov angažman u ratu u Bosni i Hercegovini okarakterisan je kasnije kao udruženi zločinački poduhvat. Dakle, imamo potpuno neevropsko, antidemokratsko ponašanje prvih susjeda koji bi kao članica Evropske unije morali promijeniti svoj kurs i konačno početi promicati evropske vrijednosti.

STAV: Šteti li takva politika Hrvatske građanima hrvatske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini?

BEGIĆ: Ona šteti svim građanima Bosne i Hercegovine. Ne želim uopšte da razdvajam građane po etničkoj osnovi. Ta etnička odrednica ne smije biti osnova za bilo kakvu diskriminaciju. Mi želimo zemlju jednakih mogućnosti, jednakih prava, jednakih obaveza, ali i zemlju u kojoj će kolektivna prava biti apsolutno zaštićena. Mi već imamo mehanizme kolektivnih prava, oni su duboko implementirani u ustavni poredak Bosne i Hercegovine, pa šta je drugo kantonalna organizacija Federacije nego garancija određene lokalne autonomije gdje kantoni imaju ogromne nadležnosti, pa vitalni nacionalni interesi, domovi naroda... I sve to nije dovoljno.

Ovdje nije riječ ni o kakvoj borbi za ravnopravnost, to zvaničnici u Hrvatskoj odlično znaju, nego je riječ o borbi za dominaciju, i to dominaciju Zagreba nad Bosnom i Hercegovinom preko svojih satelita u Bosni i Hercegovini, u ovom slučaju, to je politička partija HDZ s Draganom Čovićem na čelu, gdje bi Bosna i Hercegovina bila u poziciji jedne kolonije Zagreba i Beograda. To je ono što mi nećemo dozvoliti, borit ćemo se protiv toga kao građani ove zemlje koji ovdje živimo i stvaramo. Zalažemo se da smo kao građani ravnopravni. Na kraju krajeva, ta naša borba je potpuno legitimna, zasnovana na demokratskim principima i za tu svoju borbu kao dokaz imamo presude Evropskog suda za ljudska prava. Neka donesu zagovornici tih secesionističkih politika presudu Evropskog suda da su bilo koja prava članova HDZ-a, koji se lažno predstavljaju da su predstavnici čitavog jednog naroda, ugrožena. Pa pogledajte samo strukturu državnih i federalnih vlasti.

Kad neko kaže da je majoriziran, pogledajte kantone gdje HDZ suvereno vlada treću deceniju, vidjet ćete da tu ne može biti govora o majorizaciji, a kroz samu strukturu domova naroda mogao bi se izvući sasvim suprotan zaključak, da su oni koji se smatraju Bosancima i Hercegovcima, koji vole ovu zemlju, bore se za ovu zemlju, majorizirani u svojoj zemlji od strane jedne političke partije, a to je HDZ. Nemojmo zaboraviti da je HDZ nama ukinuo izbore, nemojte zaboraviti da se izborni proces završava kada se u potpunosti konstituišu institucije vlasti. Mi nismo uspjeli implementirati rezultate izbora iz 2018. godine, toliko je HDZ majoriziran da je mogao blokirati implementaciju izbornih rezultata u ovom entitetu.

Dakle, poenta ovdje nije borba za ravnopravnost, da je bilo koji narod neravnopravan, mi iz Demokratske fronte bismo se prvi pobunili, pa naš predsjednik dolazi iz reda hrvatskog naroda. Mi bismo se žestoko borili da svi budemo ravnopravni, ali ovdje nije riječ o borbi za jednakopravnost nego je riječ o borbi za dominaciju, o unošenju pravnog osnova kroz izborni zakon za buduću teritorijalizaciju tog HDZ-ovog stranačkog interesa. Prosto rečeno, za podjelu ove zemlje. Naše legitimno pravo na osnovu presuda Evropskog suda za ljudska prava, Dejtonskog sporazuma, Evropske konvencije o ljudskim pravima jeste da se tome suprotstavimo i mi ćemo se tome suprotstaviti na svaki mogući način.

STAV: Uzimajući u obzir i namjeru visokog predstavnika za BiH da nametne izmjene izbornog zakona, da li je ovo presudna borba za Bosnu i Hercegovinu po mjeri svakog čovjeka?

BEGIĆ: Bez visokog predstavnika nema Dejtonskog sporazuma, a bez Dejtonskog mirovnog sporazuma, nema entiteta, dakle, nema svega onoga što Dejtonski mirovni sporazum predviđa, nema mira i sigurnosti, a mir i sigurnost su legitimni cilj koji se htio postići potpisivanjem takvog diskriminatorskog sporazuma. Međutim, taj Dejtonski sporazum, Ustav, sadrži mehanizme pravne, a ne političke naravi koji nalažu njegovu evoluciju. U slučaju kada Bosna i Hercegovina ratifikuje međunarodne dokumente ona preuzima na sebe obavezu po Dejtonu da će u skladu s novopreuzetim obavezama uskladiti čitav pravni poredak, uključujući i Dejtonski ustav.

Drugim riječima, neprovođenje Evropske konvencije o ljudskim pravima i njenih protokola, nakon što smo ratifikovali konvenciju i nakon što su uslijedile presude Suda za ljudska prava, koji nas je podsjetio da nismo izvršili svoju pravnu obavezu, predstavlja kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i Dejtonskog ustava, i to je na nivou krivičnog djela jer krivični zakon propisuje da onaj ko na bilo koji način onemogućava provođenje, između ostalog i presuda Suda za ljudska prava, čini krivično djelo za koje je propisana vrlo oštra sankcija. Dakle, visoki predstavnik je zadužen za implementaciju pravnih obaveza, civilnih aspekata mirovnog rješenja. Ima li važnijeg civilnog aspekta od ljudskih prava, građanskih prava, pogotovo u situaciji kada dođe potvrda institucije kakav je Sud za ljudska prava?

Visoki predstavnik nije svemoguć, on se mora kretati u granicama Dejtonskog mirovnog sporazuma, uključujući obavezu da poštuje presude Evropskog suda za ljudska prava, odnosno vladavine prava. Možete li zamisliti da jednog visokog međunarodnog zvaničnika ne interesuju presude takve institucije kakav je Evropski sud za ljudska prava, odnosno da ga ne interesuje princip vladavine prava. Zamislite da jedan Nijemac u Njemačkoj to kaže, a pogotovo u institucijama sistema, to je nezamislivo. Dakle, nama visoki predstavnik treba, ali visoki predstavnik koji će se ponašati u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom, u skladu s principima vladavine prava, presudama Evropskog suda za ljudska prava i u skladu sa svojim dejtonskim nadležnostima, a ne da on ispunjava želje prema nekim vlastitim afinitetima određenim političkim subjektima bez obzira na to ko oni bili i da time zapravo kreira Dejton dva.

Dejtonski mirovni sporazum nikada ne bi bio ni zaključen da u njemu nije bio Aneks 10, koji predviđa postojanje Ureda visokog predstavnika upravo zbog silnih mogućnosti blokade i mogućnosti da se sistem dovede do apsurda, da visoki predstavnik bude taj koji će osigurati provođenje svih obaveza koje proizilaze iz Dejtona, ali i onih obaveza na koje upućuje Ustav Bosne i Hercegovine, a to su obaveze koje proizlaze iz čina ratifikacije instrumenata kakav je i Evropska konvencija sa svojim protokolima. Bilo kakvo drugačije ponašanje visokog predstavnika, pa i njegova pasivnost, a pogotovo ovaj netransparentni nasrtaj na demokratiju, predstavlja izraženo antidejtonsko ponašanje koje predstavlja ozbiljnu prijetnju po mir, sigurnost i stabilnost u našoj zemlji.

STAV: Ima li milion ljudi koji su za građansku Bosnu i Hercegovinu?

BEGIĆ: Mislim da ima i više od jednog miliona. Mislim da nikada nije bio problem u narodima, problem je u lošim politikama i međunarodnim centrima moći koji podržavaju anticivilizacijske politike u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ti međunarodni centri moći nikada ne bi stali na stranu takvih ideologija i politika koje predstavljaju nastavljače UZP-a, da ne govorim o Republici srpskoj i genocidu, ali evo, u Bosni i Hercegovini ti centri moći direktno sarađuju suprotno svim demokratskim vrijednostima s nosiocima takvih politika. Apsurdno je da se mi s Evropljanima i demokratskim svijetom moramo hvatati ukoštac da bismo pokazali da je neophodno provesti presude Evropskog suda za ljudska prava, da je neophodno Bosnu i Hercegovinu uspostaviti na demokratskim standardima, da je neophodno da svi građani budu jednaki u pravima i obavezama. To važi za cijeli demokratski svijet, ali po volji nekih centara moći ne bi trebalo da važi za Bosnu i Hercegovinu. E, pa izvinite, ima da važi i za Bosnu i Hercegovinu jer tu očigledno ima izražene islamofobije. Mislim da je to ono što vodi nosioce takvih politika i one koji podupiru takve politike i nažalost nije to samo sada, ti dvostruki standardi su kod nas primjenjivi od devedesetih godina, od embarga na oružje, do Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ne znam da li je to vama palo u oči, kada je Ured OHR-a, na jedan način koji predstavlja kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, odlučio da stvari prepusti domaćim političkim snagama? To se desilo onoga momenta kada je ratifikovana Evropska konvencija i njeni protokoli i kad su naši ljudi počeli da tuže u Strasbourgu. Svjesni su bili u Uredu OHR-a da će na taj način nastati pravne obaveze da se interveniše u Dejtonski mirovni sporazum i da se te diskriminatorske odredbe naprosto usklade s demokratskim standardima. I onda su spavali 15 godina puštajući nacionaliste, šoviniste da divljaju ovom zemljom, puštajući i Beograd i Zagreb, naročito Zagreb, koji se osilio zbog članstva u Evropskoj uniji, da divljaju po Bosni i Hercegovini, da bi nam, što je vrhunac bezobrazluka, poslali čovjeka koji vodi procese na jedan netransparentan način.

Iza pet zatvorenih vrata saziva jednog po jednog predstavnika partija. Šta je cilj toga, da legitimiše neke svoje buduće odluke. Pazite, ne bi se on krio iza zatvorenih vrata da nastupa u skladu s principom vladavine prava, da je njegova namjera da uloži energiju u implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava, on bi to s ponosom pokazao da čitav dunjaluk vidi. Ali kada se krijete od javnosti i vršite neke konsultacije iza pet zatvorenih vrata, to znači da spremate nešto što je protivno demokratskim vrijednostima, zato se i krijete. Znate ko se krije iza zatvorenih vrata i konsultuje, razbojnici i lopovi kad hoće neki zločin, pošten čovjek se ne krije. Još sve to uz napomenu da se ne daju izjave medijima, e, Boga mi, mi nećemo na to da šutimo. Smatramo da je tom procesu mjesto u institucijama sistema uz prisustvo visokog predstavnika, ali onoga koji poštuje princip vladavine prava, presude Suda za ljudska prava i Dejtonski sporazum.

STAV: DF se zalaže za građansku BiH, imate li saboraca među političkim partijama?

BEGIĆ: Nama su nametnuti mnogi mitovi posljednjih 30 godina. A kakva bi to bila negrađanska demokratija? Pokažite mi demokratiju koja nije građanska. Mi uopšte nismo demokratija, mi smo aparthejd vrlo sličan onome u Južnoj Africi i taj aparthejd visoki predstavnik, prema onome što je kazao i namjerava da uradi, zapravo produbljuje, da to zacementira da se više ne može promijeniti. Dakle, u Južnoj Africi su ga ukinuli, ovdje su ga uspostavili 90-ih godina i sada bi da ga osiguraju. Taj mit nama je nametnut. Kažu oni hoće građansku, pa nema demokratije bez građanske države. Ima stvari koji već na prvi pogled dokazuju da mi nismo demokratija: diskriminacija po etničkom osnovu u fazi izbora, ali imaju i diskriminatorne odredbe koje se tiču načina odlučivanja državnih institucija, gdje postoji pravilo nejednake vrijednosti glasa zbog mehanizma entitetskog glasanja. Imate li igdje u demokratskom svijetu, pa i nedemokratskom, da je rezultat glasanja 30 za, 0 protiv, a da zakon ne može biti usvojen, to sve govori da mi nismo demokratija nego aparthejd.

Mi se borimo za demokratiju, a ona nužno podrazumijeva ravnopravne građane. Građanin je preduvjet demokratije. Ako ima nekih interesa koje treba posebno zaštititi kao kolektivna prava, onda postoje mehanizmi koji su u skladu s demokratskim standardima koji se ne zasnivaju na brutalnoj diskriminaciji i nejednakoj vrijednosti glasa. Kada je riječ o tim drugim političkim snagama, ja ne želim u izbornoj kampanji govoriti o njima, ali vidim da se krenulo na vrlo ružan i podao način u kampanju.

Jednom je neko napisao: da bi služio neprijatelju, ne moraš da budeš izdajnik, dovoljno je da budeš glup. Nažalost, kod nas se razvilo i dosta gluposti, ali i želje za vlašću. Jedan dio tih ljudi svojim postupcima poručuju da nama ne treba građanska BiH, nama ne treba demokratska BiH – to je njihov pravi stav, da nama treba aparthejd i da ga još više treba pojačati. U tom aparthejdu oni će zbog svog dodvoravanja visokom predstavniku i Draganu Čoviću, koji će biti alfa i omega u tom sistemu nametnutih odluka visokog predstavnika mimo Dejtona, biti izabrani ne od naroda nego od Dragana Čovića jer će on biti taj koji se pita ko će biti vlast u Federaciji BiH. Cilj je da se uspostavi kontrola, nadzor i dominacija Beograda i Zagreba nad čitavom BiH mimo svih demokratskih standarda i principa nego čistom metodologijom raspodjele političke moći i snage.

E, ako je to njihov stav i oni toliko galame da zastupaju svoj stav, vjerujte da mi imamo pravo deset puta više da galamimo boreći se za demokratiju i prava građana jer na našoj su strani pravo i pravda. Mi se borimo za jednakost svih ljudi, a oni se bore za stranačke državice, odnosno da ovu zemlju pretvore u koloniju susjednih zemalja koja će biti stalni izvor sukoba i zašto ne reći: sve to bi vodilo palestinizaciji jednog dijela građana BiH i jednog dijela zemlje.