S koljena na koljeno

IBRAHIMOVIĆ: O Senadu, prosvjetarima i čeznutljivom Vučiću

Pitanje svih pitanja

“Hoćeš li se kutarisati društvenih mreža?”

O djedu Jusufu, ruskom zarobljeniku u Ukrajini

Na okupu smo, hvala na pitanju: i Bosna i Bošnjaci, a i lijepi jezik naš bosanski

Povratak djeda Jusufa

Predever’o je ratove, bolesti i ranjavanja, a smandrlja se niz basamake i izgubi glavu

Moji nazor drugovi i rođaci

Kako su me i zašto proglasili Zlatanovim rođakom

O onom sistemu i jednom degeneku

Kako se čuva avlijska kapija

Gdje god pogled seže i noga kroči

IBRAHIMOVIĆ: Prekrasan dan u prekrasnoj Bosni

“Ruski dnevnik”

IBRAHIMOVIĆ: Kad si premlad – ne razumiješ, kad omatoriš – svejedno ti je, u međuvremenu si – neshvaćen

Između frankfurtskog limba i tuzlanske mahale

IBRAHIMOVIĆ: E, moj, Envere – kako počneš, tako i završiš

Moja kuća u Teheranu

Kako je biti Arijevac među Bošnjacima

Hedija do neba

IBRAHIMOVIĆ: Još jedna “najbolja” priča

Kako saznaš da si legenda

IBRAHIMOVIĆ: Ne hvalim te ja – hvale te moje godine robije

Zapis iz punog kofera

IBRAHIMOVIĆ: Skidajući planinu s leđa

Očevi i sinovi (i jedan neželjeni lik)

IBRAHIMOVIĆ: Sve slike pamtim, a riječi nisu promijenile svoj red

O jednom nedragom liku i socijalnoj neinteligenciji

IBRAHIMOVIĆ: U registraturi pravde ipak ima

Gdje ćeš na mene, Bog ti pamet dao

IBRAHIMOVIĆ: Usputna reakcija na pederska posla

Osman izišao u novinama

IBRAHIMOVIĆ: Ponešto o kapljici spoznaje iz okeana tajnovitosti

O jednoj potcijenjenoj ovisnosti

IBRAHIMOVIĆ: Preporučuje se glasna samoća

Nebeska Srbija i još koješta

IBRAHIMOVIĆ: Lakše, lakše, ne čačkaj mečku

Bajramsko okupljanje u bratovom šadrvanu

IBRAHIMOVIĆ: Svašta ti nama ispriča, ali neka si

Ima li se gdje u Tuzli kupiti gitara

IBRAHIMOVIĆ: Sehurski ruhani snovi

Dok sam se pripremao za kućni pritvor

IBRAHIMOVIĆ: Iznuđena priča o Kafki u polumraku Gulamović sokaka

Književni lik hoda tuzlanskim ulicama

IBRAHIMOVIĆ: Respekt za čovjeka ispunjenog izmirenošću

Neka nama naše Tuzle

IBRAHIMOVIĆ: Na šehidskom mezarju podno Javor Planine

Dočekati čovjeka

IBRAHIMOVIĆ: Keith Richards na Dan nezavisnosti

Čudni ljudi svuda oko nas

IBRAHIMOVIĆ: Šta je život, par koraka, od avlije do sokaka, kratak, kaljav put

Spašavanje komšije od nove komšinice

IBRAHIMOVIĆ: Kuća koja ni na šta ne liči i papiri kojih nema

Darovita Tuzlanka i Nikola Tesla

IBRAHIMOVIĆ: U čijim je rukama ključ univerzuma

Biti drukčiji

IBRAHIMOVIĆ: Ne želim biti poznat i priznat

IBRAHIMOVIĆ: Dobra priča

O umijeću sagledavanja cjeline prije no što postane cjelina

Iz razgovora s jednim što slovi kao moj prijatelj

IBRAHIMOVIĆ: Vrata na koja se ponizno i kroz suze kuca

Iz razgovora s jednim što slovi kao moj prijatelj

IBRAHIMOVIĆ: Vrata na koja se ponizno i kroz suze kuca

Tuzla u očima Dine Mustafića i Progonitelja

IBRAHIMOVIĆ: Pomorac sam, majko, na bijelome brodu, pomorac sam, majko, u modrome grobu

Očevi i sinovi

IBRAHIMOVIĆ: Kako se prevenira kršenje principa uzajamnosti

Eto, takav je moj petak

IBRAHIMOVIĆ: Ako ne možeš promijeniti hodžu, promijeni džamiju

Susret nakon devet mjeseci

IBRAHIMOVIĆ: Ti se me naučio kako se treba snalaziti u mraku

Fragment obiteljskog albuma sjećanja

IBRAHIMOVIĆ: Derviš i smrt na stepenicama

Jedna biografija i jedna spoznaja

IBRAHIMOVIĆ: Konačno izmirenje s Tuzlom

Lik o kojem su ispisane knjige i knjige

IBRAHIMOVIĆ: Starac koji šuti i puši

Jedna biografija i jedna spoznaja

IBRAHIMOVIĆ: Konačno izmirenje s Tuzlom

Mirenje s nemirima

IBRAHIMOVIĆ: Ljudi, šta da se radi s Tuzlom

Teoba u najavi

IBRAHIMOVIĆ: Vidimo se u petak, na džumi, u našem ćošku, desno od mihraba

Sadikova naopaka priča

IBRAHIMOVIĆ: Moj deda Sava

Još jedan tekst o njemu

IBRAHIMOVIĆ: Progoniteljeve muke

“Dervišev” autor i smrt

IBRAHIMOVIĆ: S Mešinim rođakom u mahalskom sokaku

Dok gledam u mezaristan podno brda Ilinčica

IBRAHIMOVIĆ: Još malo o partizanskim lažima

U bijegu od tuđeg ega

IBRAHIMOVIĆ: Pisaca nam, srećom, ne fali, a za hljeb nasušni nekako ćemo se snaći

O jednoj preobrazbi iz kockara u tersa

IBRAHIMOVIĆ: “Ko halali, mi kabulimo”

Ponešto o dobrim i lošim životnim “špurama”

IBRAHIMOVIĆ: Bio jednom jedan Bekir, vojnik Wehrmachta

O partizansko-četničkom napadu na Koraj

IBRAHIMOVIĆ: Historiju pišu oni koji su je doživjeli i preživjeli

“Bezimeni” ljudi

IBRAHIMOVIĆ: Priča o Vidri i Zeki priča je nama o nama

PIŠI, SAMO PIŠI, IONAKO JE ODAVNO SVE ISPISANO

IBRAHIMOVIĆ: O stvarnom autoru pjesme koja je proslavila anonimnog Šabana Šaulića

Rodbinska posla

IBRAHIMOVIĆ: Kuća na ćupriji

Spasiš insanu život i sretan si ako ne završiš u zatvoru zbog toga

IBRAHIMOVIĆ: Bulgakov, Rajna, „civilizacija“ i „antifašizam“

O pušenju, Puškinu i Nevresi

IBRAHIMOVIĆ: A dan je bio tako vedar i lijep

Međusobno razbuđivanje sjećanja

IBRAHIMOVIĆ: Dok gledam u pismo s kojim nemam ništa

“Onaj-čije-se-ime-ne-izgovara”

IBRAHIMOVIĆ: Bio je i prošao, Tuzla je napokon odahnula

Koračajući tuzlanskim ulicama

IBRAHIMOVIĆ: Ponešto o knjizi koja neće biti napisana

Susret na kojem su skinute maske

IBRAHIMOVIĆ: Razgovor i rezervni par rukavica kao utjeha, kakva-takva

Proljeće, dvadeset petog u novembru

IBRAHIMOVIĆ: Tišina koja zvoni od rječitosti

Krivo srastanje

IBRAHIMOVIĆ: Takva pisma pišu pravi prijatelji

O kamiondžiji koji je citirao perzijske sufije

IBRAHIMOVIĆ: Onoliko koliko učiniš sam za sebe, tako ti je

Bilo jednom u logoru

IBRAHIMOVIĆ: A, reci mi, ti to sigurno znaš, je l’ se kaže džamairija ili džamahirija

O MAHALSKIM DANAJCIMA

IBRAHIMOVIĆ: Da je lujka samo sebi, pa hajde de, ni po jada, ali ovako...

Amidžine priče

IBRAHIMOVIĆ: Kako se razgovara s kabadahijom

O jednom F. kod jednog R.

Dok gledam u muzgava vrata i zahrđale lokote

Opredmećenu pamet poteško je zatočiti

IBRAHIMOVIĆ: O Tuzli i Tuzlacima još jednom

Nesanica

IBRAHIMOVIĆ: Psihijatrica na posmatranju

Život ili san

IBRAHIMOVIĆ: Tog jutra majčin glas nije me probudio

Krivo srastanje

IBRAHIMOVIĆ: Je l’ Tuzla propala il’ nije, e pa kako kome

KRIVO SRASTANJE

IBRAHIMOVIĆ: Sjećanje na majku i sivi, depresivni dan

Još jedno sjećanje na Iran

IBRAHIMOVIĆ: Nije ovo neizrečena pristranost niti starmali nostalgični refleks

Kako 1914, tako i 2022. godine

IBRAHIMOVIĆ: Opismenimo se, ljudi, krajnje je vrijeme, pod nogama nam gori

Rokenrol na tuzlanski način

IBRAHIMOVIĆ: Napiši knjigu pa je kupuj na buvljaku

O čovjeku koji je pročitao pet knjiga i...

IBRAHIMOVIĆ: ... ponešto o "najzamršenijim ljudima na svijetu"

Još jedna bilješka iz rata

SADIK IBRAHIMOVIĆ: Blagdanska čestitka, ružna i u nevakat

Kroz mahalsku gerijatriju

IBRAHIMOVIĆ: Komšija, u kojoj si ti sekti

O divljim i pitomim

IBRAHIMOVIĆ: Čovjek koji je tačno znao kada i kamo treba poći

O majstoru i majstorima

IBRAHIMOVIĆ: Kada se poruka shvati trideset godina poslije

Razglednica iz (polu)otvorene ludare

Prije depresije provjerite da li ste okruženi idiotima

Priča o nezavršenoj priči

IBRAHIMOVIĆ: Ko je bio Fehim Efendić?

Komšinica s Kapije

IBRAHIMOVIĆ: Katkad je i šutnja lijep razgovor

Još jedna crtica o Tuzli

IBRAHIMOVIĆ: Neshvaćen, neprihvaćen, ma koga briga

Još jedan nenadani susret

SADIK IBRAHIMOVIĆ: U konačnici ništa nije kao u početku

O historiji jedne porodice ni iz Čajniča ni iz Foče

IBRAHIMOVIĆ: U kanti za smeće lažima je mjesto

Krivo srastanje

IBRAHIMOVIĆ: Mahala u kojoj je uvijek sve isto

Zabilješka o hadžiji M. D.

IBRAHIMOVIĆ: Ko je, ustvari, bio taj čovjek

Tragom majčinog glasa

IBRAHIMOVIĆ: Kada je čovjeku sve kristalno jasno

Sanjanje istih snova

IBRAHIMOVIĆ: Kada se smrdljiva cigara od muke zapali

O begunima

IBRAHIMOVIĆ: Od sila mraka žustrim se korakom bježi

Pjesnik bez pjesama

Sjećanje na Aliju, Džemala, kišni majski dan...

Pred nepotpisanom “peticijom”

Ibrahimović: Kada čovjek poželi pobjeći od samog sebe

Još malo i bosanskoj historiji kroz historiju Koraja

IBRAHIMOVIĆ: Ponešto o nekadašnjim korajskim mektebima

O jednoj džamiji i o Ukrajini poslije džume

Gladan gladnom vjeruje, ali kakva korist

O Ahmed-efendiji Mešiću

IBRAHIMOVIĆ: Bila je blagodat biti u njegovoj blizini

NEGACIJA LICEMJERNIH AKSIOMA

IBRAHIMOVIĆ: Na Majevici zapisano, u proljeće 1995.

IBRAHIMOVIĆ: Čekajući da se izgradi tekija - Tuzla i tesavvuf

Sažimanje povijesti

IBRAHIMOVIĆ: Prijatelju, nisi zaboravljen

Bio jednom jedan “Sanatorijum”

IBRAHIMOVIĆ: Slovo o dr. Draganu Bučiću

Bilješka iz rova: O novinama i novinarstvu usred ovodunjalučkog pakla

Zapis o jednom zapisu

IBRAHIMOVIĆ: O Ismetu Mujezinoviću, umjetnosti, Koraju...

Uobičajena tuzlanska zima

IBRAHIMOVIĆ: Zapis iz karakazan mahale

I grad može ispustiti dušu

Turobna i upozoravajuća crtica o rodnoj mahali moje majke

Razgovor sa zgubidanom

“Rudar” i “profesor” ispred biroa za (ne)zapošljavanje

Treći čovjek

Obrij se, okupaj i spreman si za borbu

(Ne) ostajte ovdje

IBRAHIMOVIĆ: Pričaj o svemu, samo ne o uglju

Japanski na kineskom

Da li je to zaista bila ona

Kultura sjećanja

Ponešto o zaboravljenoj medresi neobičnog imena

San o uhljebljenom stoličnjaku

Sve treba i mora imati svoju mjeru

O životu čistih duša

Psihoterapija u mahalskom sokaku

Doba nemoralnih ponuda

Vrijeme je, ipak, učinilo svoje

“Bila je tako lijepa”

Slučajan susret i poljubac u nevakat

O Tuzli, sufijama i novomuslimanima

Osim ovog kojim kročim, drugog puta nemam

Između ludnice i egzila

Kod prijateljice na psihijatriji: Jesam li bio u posjeti ili “posjeti”

“Donju Tuzlu opasala guja”

ŠEST SEVDALINKI I JEDNA BESMISLICA

Krivo srastanje

O PTSP-u, književnosti i djelovanju zvijezde Sirius

Krivo srastanje

O poetesi koja nije čula za Lajosa Zilahyja

Mali književni razgovori

KROZ ŽIVOT VALJA KROČITI SREDINOM

DOK ČEKAM KIŠU

Od Majevice se ne nadaj nikakvom dobru

Još jednom o gradu iz kojeg sam bezuspješno bježao

Ilinčica, Arsen Dedić i fina ugljena prašina

KRIVO SRASTANJE

IBRAHIMOVIĆ: Treba nam vrijeme, a da li ćemo ga imati...

KRIVO SRASTANJE

IBRAHIMOVIĆ: NAJLJEPŠI ROĐENDANSKI POKLON

KRIVO SRASTANJE

IBRAHIMOVIĆ: Čestitka je lijepa, makar i u nevakat bila

KRIVO SRASTANJE

IBRAHIMOVIĆ: Smrt nije nikakvo čudo, ali...

Hamlet, tu među nama, Tuzlacima

IBRAHIMOVIĆ: Rakiju piti ili ne piti, e to već pitanje nije

KRIVO SRASTANJE

IBRAHIMOVIĆ: Prvi i posljednji susret s Nedžadom Ibrišimovićem

KRIVO SRASTANJE

Samo se isti prepoznaju i razumiju